 |
| Foto: Facebook |
Novska humanitarka Zorica Drakulić Vidaković, u intervjuu za dnevni list Dan kaže da je pandemija korona virusa gurnula ljude preko ivice, sve je više onih koji se doslovce bore za goli život i svjedoci smo brojnih potresnih apela koji se upućuju putem društvenih mreža i javnih glasila.
Nije novost, a svi koji prate Zoricin rad to odavno znaju, da ona, gotovo svakodnevno, a u posljednje vrijeme sve češće na svom Fejsbuk profilu objavljuje upravo takve, sve potresnije molbe za pomoć.
„Hitno je stanje za samohranu majku i njene dvije djevojčice, pa ako možemo da pomognemo, da im se olakša ova teška situacija...", „Porodica moli za pomoć, otac jedini hranitelj ostao je bez posla, takođe majka nigdje ne radi, pazi petoro djece...", "Porodici koja je ostala bez posla su potrebne stvari za kuću tj bjela tehnika jer su njihove stvari dotrajale, električni šporet, veš mašina i frižider..." i tako dalje, samo su neke u nizu apela koji objavljuje.U izjavi za Dan, Zorica kaže kako smatra da je broj porodica kojima se pomagalo uvijek bio veći od spiska korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice Centra za socijalni rad i dodaje:
"Naprosto njihov kriterijumi nemaju mnogo veze sa stvarnim životom. Dešava se da neko nema primanja, ili imaju penziju od 120 eura, a ima svoj stan i oni takve ljude ne računaju u one kojima je potrebna pomoć. A šta da jedu? Gole zidove? Opet, vjerujte, ima ljudi koji primaju pomoć godinama, a nije im potrebna. Smatram da bi trebalo formirati komisiju, čiji bi zadatak bio da pročešlja ove spiskove i formiraju nove, pravednijih kriterujuma za opredjeljivanje pomoći." navodi ona.
Podatak koji svakako zabrinjava je i taj da je čak 80 odsto više zahtjeva za pomoć u odnosu na period prije pojave Kovida-19 a talas je počeo u aprilu i maju prošle godine. Posebno naglašava - situacija je veoma alarmantna.
Sve je više nezaposlenih i gladnih a sve manje onih koji mogu pomoći tako da se do sredstava sve teže dolazi.
"Među ugroženima su radinci u ugostiteljstvu, trgovinama, fizikalci, zanatlije... Oni su ostali bez posla. Evo sada i radnici Instituta Igalo. Nemaju platu tri mjeseca. Njih deset me svakodnevno kontaktira da pomognem. Ipak, kao najugroženije izdvajam samohrane majke. Imamo bezbroj slučajeva, gdje otac uopšte ne plaća alimentaciju. Imamo i slučaj gdje duguje čak 38 alimenatcija. Neopisivi su uslovi u kojima te žene žive. Često nemaju ni za hranu djeci, a kamo li da plaćaju redovno kiriju i račune. Vlasnici stanova se često znaju iživljavati baš na njima. Upadaju im u stanove, urlaju na njih pred djecom. Neke su dobijale i nepristojne ponude u zamjenu za kiriju. Većina gazdi je povećalo kiriju, a majke nemaju gdje." - objašnjava Drakulić Vidaković dnevniku Dan.
Od prikupljenog novca ugroženima se plaćaju računi, kirije ili im se obezbjeđuje hrana. Ljude je sve teže animirati da pomognu i pretežno je riječ o individualnim donacijama od 100 do 150 eura.
Ona ponovo moli sve koji mogu da pomognu u kupovini namirnica, hemije, stvari za kuću... i upućuje zahvalnost na dosadašnjoj pomoći. Napominje da se hrana, sredstva za higijenu i odjeća mogu ostaviti u prostorijama Volonterskog centra na Toploj, koji inače ona vodi i koji postoji od 2014 kao NVO i putem kojeg je do sada pomagano u hrani, obrocima, hemiji, higijenskim paketima, ortopedskim pomagalima, lijekovima... kao i u plaćanju kirije, režija, ogrijeva... a sve anonimno da ne bi ugrozili indetitet ljudi kojima se pomaže. Ako neko može i želi, može uplatiti i novčane donacije a, kako poručuje Drakulić Vidaković, poučeni negativnim iskustvom pare ne daju na ruke, kako bi spriječili eventualne zlouptrebe.
Podatak koji svakako zabrinjava je i taj da je čak 80 odsto više zahtjeva za pomoć u odnosu na period prije pojave Kovida-19 a talas je počeo u aprilu i maju prošle godine. Posebno naglašava - situacija je veoma alarmantna.
Sve je više nezaposlenih i gladnih a sve manje onih koji mogu pomoći tako da se do sredstava sve teže dolazi.
"Među ugroženima su radinci u ugostiteljstvu, trgovinama, fizikalci, zanatlije... Oni su ostali bez posla. Evo sada i radnici Instituta Igalo. Nemaju platu tri mjeseca. Njih deset me svakodnevno kontaktira da pomognem. Ipak, kao najugroženije izdvajam samohrane majke. Imamo bezbroj slučajeva, gdje otac uopšte ne plaća alimentaciju. Imamo i slučaj gdje duguje čak 38 alimenatcija. Neopisivi su uslovi u kojima te žene žive. Često nemaju ni za hranu djeci, a kamo li da plaćaju redovno kiriju i račune. Vlasnici stanova se često znaju iživljavati baš na njima. Upadaju im u stanove, urlaju na njih pred djecom. Neke su dobijale i nepristojne ponude u zamjenu za kiriju. Većina gazdi je povećalo kiriju, a majke nemaju gdje." - objašnjava Drakulić Vidaković dnevniku Dan.
Od prikupljenog novca ugroženima se plaćaju računi, kirije ili im se obezbjeđuje hrana. Ljude je sve teže animirati da pomognu i pretežno je riječ o individualnim donacijama od 100 do 150 eura.
Ona ponovo moli sve koji mogu da pomognu u kupovini namirnica, hemije, stvari za kuću... i upućuje zahvalnost na dosadašnjoj pomoći. Napominje da se hrana, sredstva za higijenu i odjeća mogu ostaviti u prostorijama Volonterskog centra na Toploj, koji inače ona vodi i koji postoji od 2014 kao NVO i putem kojeg je do sada pomagano u hrani, obrocima, hemiji, higijenskim paketima, ortopedskim pomagalima, lijekovima... kao i u plaćanju kirije, režija, ogrijeva... a sve anonimno da ne bi ugrozili indetitet ljudi kojima se pomaže. Ako neko može i želi, može uplatiti i novčane donacije a, kako poručuje Drakulić Vidaković, poučeni negativnim iskustvom pare ne daju na ruke, kako bi spriječili eventualne zlouptrebe.
Da će, nažalost, sve većem broju ljudi biti potrebna pomoć, sve je očiglednije. Zorica je svakako jedan od primjera da nije teško biti čovjek. Znamo da u našem gradu ima još ovakvih ljudi čiji bi se glas svakako morao jače čuti. Zaslužuju da se za njih zna jer u vremenu crnila, svijetli primjeri su nam sve potrebniji.
Izvor izjave: dnevni list Dan
Коментари
Постави коментар