Skoro od samog početka globalne pandemije korona virusa vodi se žučna rasprava da li je nenošenje maski neodgovornost prema sebi i drugima i postavlja pitanje i traži da to bude obavezno, ili je to, kako mnogobrojni tvrde kršenje ljudskog prava, gušenje slobodnog izbora i oštro se protive tome.
Ova polemika još se više rasplamsala kada je počela "era" vakcinacije. Jedni tvrde i pozivaju - vakcinišite se, to je odgovornost prema sebi i drugima i zalažu se za obavezno vakcinisanje, ali drugi tvrde i pozivaju se na zakone i Ustave - prema kojima je redom definisano da čovjeka na to niko i ništa ne može i ne smije tjerati jer svako sa svojim tijelom raspolaže kako on želi (ukratko rečeno).
Stvar je u tome što i jedni i drugi i jesu i nisu u pravu. Da malo uporedimo prošlost i sadašnjost:
Naime, u doba SFRJ, stariji će se dobro sjećati, na primjer, po školama je kružila Knjiga obavještenja u kojoj je najavljena vakcinacija đaka za određeni dan, slično je bilo i po radnim organizacijama i nikom nije palo na pamet da to propituje ili se buni (možda rijetkima). Ne, to nije bio strah da će vam se nešto desiti pa morate ćutati, već ćisto iskreno povjerenje u odluke države i same vakcine koje je tada proizvodio Beogradski Torlak, Zagrebački Imunološki... dakle - Made in YU. Dakle, potpuno povjerenje i otklonjene sumnje. Sada, mnogo godina kasnije, nismo sigurni ni u virus, ni u vakcine, a što je najgore - ni u sopstvene države i ljude je sa velikim razlogom strah pogotovo što se pojavljuju razne informacije i dezinformacije a državni organi su se pokazali potpuno nesposobnim da se izbore, pokažu i dokažu da su vakcine bezbjedne. Desio se potop i propast i država i indstitucija koje su potpuno izgubile povjerenje građana. Zato smo i došli do toga da se propituje i sumnjiiči svaka odluka svake institucije što je dovelo do toga da se redom umjesto dokazivanja i edukacije pribjegava podmuklom prisiljavanju poput kovid-pasoša, novčanih stimulacija, sniženja i pogodnosti a sve pod maskom podsticaja odgovornosti a što jasno postavlja pitanje poštovanja zakonskih i ustavnih prava.
Vakcinacija i nošenje maski se zaista mogu posmatrati kao odgovoran čin, ako gledamo pojednostavljeno, ali da li to može biti opravdanje za prisilu kojom se krše Ustavom zagarantovana prava?
Član 27 Ustava Crne Gore, najvišeg pravnog akta države, glasi:
"Jamči se pravo čovjeka i dostojanstvo ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine.
Zabranjena je svaka intervencija usmjerena na stvaranje ljudskog bića koje je genetski identično sa drugim ljudskim bićem, živim ili mrtvim.
Zabranjeno je na ljudskom biću, bez njegove dozvole, vršiti medicinske i druge oglede."
Upravo se iz zadnjeg dijela može protumačiti da čovjeka niko ne može prisiliti na vakcinaciju i/ili nošenje maski bez njegove volje a samim tim ni ucjenjivati. Dakle - ako želite vakcinaciju ili sebe zaštititi maskicom, to je vaša slobodna volja.
I dok se tako udara "ko u klin, ko u ploču" nalazimo se kao na vagi ali i na jako klizavom terenu i tankom ledu. Odgovornost i zdravlje ali i povjerenje - ono što čini život na jednom tasu, ali isto tako naša prava i slobode kao i potreba za pravom i tačnom informacijom u svim aspektima života - na drugom, podjednako bitnom tasu vage.
Vaga naših života balansira a samo je na nama koji će teg prevagnuti.
***
Autor teksta ni na koji način ne želi sugerisati čitaocima koju odluku da donesu, niti zauzimati stranu "ZA" ili "PROTIV". Tekst je isključivo stav autora.
Коментари
Постави коментар