Ovih dana jedan naš čitalac nam je putem društvenih mreža skrenuo pažnju na članak koji pruža vrlo kritički osvrt na trenutnu predizbornu kampanju u gradu za predstojeće lokalne izbore. Članak, koji predstavlja isključivo stav autora, objavljen je na blogu Insajder.hn a uz dozvolu samog autora i uz uslov da ga ne skraćujemo, prenosimo ga integralno.
---
Daleko je 9. maj. Koliko god se činio blizu, daleko i predaleko je taj dan do kojeg moramo trpjeti užase i izlive licemjerja i laži kojim nas tako obilato darivaju akteri ovogodišnjih lokalnih izbora. Osvanuće i taj dan, ali još gore, osvanuće i 10.maj, dan kada će se bukvalno sve vratiti na staro. Od tog 10.maja kreće nova runda neispunjenih obećanja, novih 4 bačenih godina naših života i gaženja svega onoga što je samo dan prije bilo svetinja. Treba imati želudac da se ponove sve te, već sada izrečene, silne floskule i laži koje nam se upućuju kroz tako prijateljske a tako lažne osmjehe, pa ćemo ih zato zaobići.
A upućuju se šarene ali nimalo bezazlene laže sa svih strana pozornice ove naše male cirkuske dvorane od grada. Gledamo tako u našoj areni nasmješena lica prepuna euforije i slavodobitnosti, prepuna navodnih ideala. Gledamo akrobate koji tako vješto prelijeću iz jedne u drugu listu. Gledamo mađioničare koji sa takvim sjajnim umjećem manipulišu ispranim i zaboravnim mozgovima nesretne upropaštene i već odavno izluđene publike. Gledamo starije i mlađe klovnove koji za ovu predstavu nemaju prevelike cipele, šarena odjela i crvene noseve, već lijepe haljine, preuska odijela koja samo što nisu dugmetom nekog pogodila u čelo i preduge noseve.
Odjednom se tako u našu arenu sjatiše svi koji nešto znače u društveno-cirkuskom životu da uzmu učešća u ovoj predstavi koja se održava jednom u četiri godine. Odjednom se pojavi silna ljubav i briga za ovu našu oronulu dvoranu prepunu rupa, ispucalu, ispranu od kiša, izblijedelu od sunca... Tolike brige se brinu da mi koji smo u toj, sada straćari, živjeli zajedno sa ozbiljnim manifestacijama od samih početaka naših života, još dok je bila prelijepa i visoko renomirana dvorana, sada ne možemo stići na red niti doći do riječi... a, realno, i sve manje želimo jer - sve je već ionako odavno rečeno. Brinu sada brige neka nepoznata lica koja će čim se spuste zavjese ili zasjesti u neku fotelju ili zbrisati na neku drugu predstavu u nekoj drugoj propaloj i ojađenoj dvorani.
A publika? Uživa publika u tako spektakularnom događaju. Šta će, uživa, jer za drugo, jadnica, i ne zna. Zabavlja se publika i učestvuje aktivno u predstavi. Učestvuje u glumi i vještačkom prijateljstvu koje im klovnovi koji ih, koliko juče, nisu ni poznavali, sa širokim osmjehom nude dok ih pitaju šta misle o njihovoj tački. Isti oni klovnovi koji će ih čim se zavjesa spusti potpuno zaboraviti i ponovo na ulici neće ni javiti. I sve to tako lijepo upakovano u celofan i poneki pre-pre-preplaćeni poklončić koji je svaki član publike već kupio sa ulaznicom koju svaki dan iznova plaća.
I ova će se predstava završiti 9.maja, i svanuće novi dan, i publika se opet neće probuditi iz svog dubokog sna, i nastaviće po starom u svom košmaru. I tako do neke nove predstave dok će se glavni menadžeri cirkusa i autori predstave, u zavisnosti od toga koliko je publike bilo, poigrati kadriranjem i postavljanjem ponekog klovna na neku funkciju u cirkusu da bi naredna predstava bila uspješnija.
Jer, show must go on...
Коментари
Постави коментар