Na današnji dan prije 41 godinu, tačno u 3:05 sve je stalo - umro je drug Tito.
Od Vardara do Triglava milioni ljudi su plakali, a danas, mnogi će biti složni - malo smo plakali. Oko Titove uloge i nasleđa mišljenja su i nakon toliko godina podjeljena. Jedni ga smatraju najvećim političarem ovih prostora, drugi zločincem i diktatorom. Istorija o njemu još nije dala konačan sud a sve su prilike i da to neće biti tako skoro - štaviše, čini se da će to ići sve teže jer i blagim osvrtom na sadašnji život u svim zemljama bivše Jugoslavije, nastaje žal za, ne Titovim, već - Jugoslovenskim vremenima.
Sve češće se mogu čuti rečenice poput "Nije meni žao Tita, već normalnog života." i slične. I upravo tu krije se možda i najveće njegovo postignuće - normalan život koji je omogućio prosječnom čovjeku. Ko god realno sagledava stvari, priznaće da je životni standard bio daleko kvalitetniji, da zabrane nisu bile baš takve kakvim se danas predstavljaju, tačno se znao red, ko šta može ili ne može i do koje mjere. Ako niste morali - niste se trebali petljati u politiku i biti neka "opozicija" - i sve u redu, ništa vam nije falilo. Isto tako treba priznati i da je bilo negativnih strana, da je bilo nedužnih koji su stradali, da je bilo velikih političkih i ekonomskih problema...
Argumenti ZA ili PROTIV, mogli bi se nabrajati u nedogled, ali kada se jednom podvuče crta, gdje god to poželite, i sjetite se u kakvoj situaciji sada protiče vaš život, bez ekonomske sigurnosti, prepunoj straha, podjela i mržnje i tako dalje, i tako dalje u nedogled sa spiskom u kome negativno mnogo više vodi ispred pozitivnog, vrlo lako ćete shvatiti zašto je Tito i 41 godinu nakon smrti, daleko veći nego što će svi nakon njega zajedno ikada biti. Ali tome smo ionako već sami krivi.
Коментари
Постави коментар