 |
| Agrum / Foto: Hercegnovska svaštara |
Svi mi - Novljani, uvijek se rado prisjetimo robne kuće Agrum. Mnogi još pamte i ko je radio, ko je bio šef, šta se sve kupovalo, sa kim se sastajalo... međutim, prije sedmicu dana, tačnije u noći sa ponedjeljka na utorak (15-16. novembar 2021) upravo taj objekat zahvatio je, najvjerovatnije uslijed dotrajalih električnih instalacija, požar koji je pričinio veliku materijalnu štetu.
Iako Agruma, kao takvog, iz naših sjećanja, kultnog, kulturnog - gospodskog, odavno već nema a ono što je kasnije "dolazilo" nije ni blijeda sjenka nekadašnje robne kuće, ovaj požar ipak je "rasplamsao" nekoliko, pomalo i gorućih, pitanja.
No, krenimo redom, problem je krenuo 1991 i ratnim vremenima kada tadašnji vlasnik robne kuće u Igalu, dakle dijela prizemlja koje je stradalo u ovom požaru, firma "Dubrovkinja" iz Dubrovnika, uslijed tih prokletih događaja, više nije mogla poslovati u Igalu. Brutalnim malverzacijama sa obije strane novopostavljene granice po običaju "nekom rat - nekom brat", kreće čerupanje. Sa hrvatske strane, firma "Dubrovkinja", od veoma uspješnog preduzeća širokog spektra djelatnosti, biva brutalno očerupana te u samo 10 godina potpuno zbrisana sa lica zemlje i prolazi otprilike kao i naše "Mješovito".
Šta se desilo sa lokacijom u Igalu, i dalje se pouzdano ne zna, ali ono što se zna je da je sredinom 1990-ih u tom objektu otvorena prodavnica "Crnogorka komerc". Munjevitom brzinom, već krajem 1990-ih i početkom 2000-ih na platou iznad prodavnice (sadašnje Arome) "niču" poslovni prostori za novi tržni centar koji nikada nije završen, opet zbog malverzacija, te je vremenom postao mini deponija, leglo zaraze, narkomanije... a sudski spor još uvijek traje.
tekst se nastavlja...
Za to vrijeme, sprat ispod (nekada Agrum) uveliko radi ali i uveliko propada. Naime, kao što se i pokazalo, u atraktivni i veoma veliki objekat se očigledno nije ulagalo zadnjih nekoliko decenija. Renoviranja je bilo, tipa pregrađivanja, rušenja, zidanja... ali instalacije - e tu je već veliki znak pitanja.
Dakle, pitanje koje se samo po sebi nameće je - Ko je, da li je uopšte i kako kontrolisao el. instalacije? Da li su sve dozvole u potpunosti u redu? Ako jesu - zašto je do ovoga došlo jer požar ne izbija tek tako.
Dalje, nakon propasti "Crnogorke komerc", jedno vrijeme objekat je prazan (ako me sjećanje dobro služi) da bi se potom u njega uselio "Maxi" beogradskog tajkuna Miroslava Miškovića. Objekat se opet renovira, a nedugo zatim preuzima ga "Aroma". Sa druge strane useljavaju se i firme drugih djelatnosti, dolaze i odlaze, mijenjaju se, a svima je zajedničko jedno - sve one nekom plaćaju kiriju - pitanje je kome? Dakle, ko je, uopšte, u ovom trenutku vlasnik objekta i zašto se zbog ovog događaja niko ne oglašava? A po svemu sudeći i neće.
I treće ključno pitanje glasi zašto redom ćute nadležne službe - sve do Opštine? Naime, iako važi kao privatan, u pitanju je vrlo velik objekat na atraktivnoj lokaciji - u samom centru Igala, tik do prve faze Instituta, a niko od čelnika grada nije izašao na teren i svi se prave kao da se ovo nije ni desilo - još jedna intervencija vatrogasaca u nizu, idemo dalje... Od nadležnih redom potpuni muk. Zašto?
Što je najgore, prema nekim nezvaničnim informacijama, od požara je oštećena krovna konstrukcija čime je ugrožena bezbjednost građana. To je sasvim dovoljan razlog da Opština, kao čelna institucija grada, pokrene konačno rješavanje ovog pitanja, a što je još važnije i da građanima pruži potpunu transparentnost kada su u pitanju proces i rezultati istrage koja se, definitivno, mora provesti.
tekst se nastavlja...
Tačno, sve razumijemo, niko se sa tim ne želi uhvatiti u koštac jer iako su ovo samo tri pitanja, ko zna kakva bi sve potpitanja i odgovori, za mnoge vjerovatno nepovoljni, isplivali iz toga, ali - šta je slijedeće? Možda još jedan jezivo napušteni objekat sa statusom QUO, još jedan problem gurnut pod tepih? Zar nije već dosta - i previše takvih?
Vatra je uništila prostor ali i podsjetila na nekoliko vrlo gorućih pitanja koja uporno tinjaju već decenijama - a tinjanje obično jednom bukne.
Autor: Hercegnovska svaštara
PROČITAJTE JOŠ:
Коментари
Постави коментар