Neko kupus, neko meso, u prosjeku sarma - Kad stvarnost uporno demantuje prosjek iz mjeseca u mjesec

 

Premijer Zdravko Krivokapić je prije nekoliko mjeseci izjavio da će prosječna plata (neto – bez poreza i doprinosa) u Crnoj Gori 2025. godine iznositi hiljadu eura. Kako to lijepo zvuči! A još kada znamo da ka tome "hitamo krupnim koracima" poput onog sa tri litre ulja - onda još ljepše. Jer, prema najnovijim podacima Monstata, prosječna plata, bez poreza i doprinosa, za mjesec oktobar iznosila je 534 eura, što je isto kao i u junu a vrtoglavih 1,7% više nego u istom mjesecu prošle godine. Još bolje zvuči podatak da je bruto plata ovog mjeseca iznosila izuzetnih 798 eura.

Ali poseban akcenat u svemu navedenom stavićemo na "prosječna" jer, ovu "idilu" neumoljivo kvari realnost koja nas, kao i uvijek, tako grubo baci na zemlju.

Stara izreka "Neko jede kupus, neko jede meso, u prosjeku jedemo sarmu" možda i najbolje definiše izračunavanje prosjeka.

Metodologija izračunavanja prosjeka je, laički posmatrano, ali i u stvarnosti otprilike ovakva:

Ja imam 1 jabuku, ti imaš 5 - u prosjeku imamo 3. Dakle moja jedna plus tvojih 5 i zajedno imamo 6 ali - kada to podijelimo na nas dvoje - da li ja zaista imam 3 jabuke? Naravno da ne...jedino ako smo baš dobri drugari pa ih podjelimo, ali šta biva kad se sve to premjesti u daleko veće brojeve i novac na državnom nivou? Priča je potpuno drugačija, ali u principu se i ne razlikuje u suštini.

Evo primjera i za to: 1 (jedan) poslanik ima platu 1.400 eura, 1 (jedan) direktor 1.000 eura, sa druge strane čak 6 (šest) radnica u trgovini i ugostiteljstvu okvirno po oko 300 eura (1800 zajedno).

Matematika jasno kaže:

1.400 (poslanik) + 1.000 (direktor) + 1.800 (6 radnica zajedno) = 4.200 : 8 (svi zajedno poslanik, direktor i radnice) = 525,00 eura. 

Ohoo... pa vrlo smo blizu 534 koliko saopštava Monstat. Zanimljivo, zar ne? 

I opet - najvažnije pitanje: Da li naših 6 radnica zaista imaju 534 eura plate? Odgovor već znamo.

Šta one (naše radnice u trgovini) uopšte imaju od ovog? Jedino - činjenično - 234 eura manju platu od zvanično "prosječne". Na njihov džep to se itekako odražava dok poslanika i direktora iz ove priče baš briga i za Monstat i za statistike i za prosjeke.

I čemu, ustvari, uopšte služe ovi mjesečni podaci i njihovo objavljivanje? Pretpostavljamo da bi trebali da služe ekonomskim pokazateljima države, međutim, kada ih velika većina građana pročita u medijima ili se nasmije kao dobrom vicu, ili se razbjesni s razlogom, jer objavljivanje ovih podataka iz mjeseca u mjesec je kao mahanje biku crvenim čaršavom u koridi.

Životni standard je sve lošiji, bezobzirna divljanja cijena po marketima skoro poput 1993.g. i po 10, 15, 20 odsto, kao i cijena goriva ruše i potpuno obesmišljavaju sve moguće statistike i prosjeke. Kada dođete na kasu u trgovini sve moguće metode padaju u vodu i nastupa gorka istina. Potpuno je nebitno ko kakve metode indekse i parametre koristi pri izračunavanju jer je jedina prava metoda ona koja se "iscijedi" iz novčanika jednom u mjesecu a kod mnogih i rijeđe.

Zato, čemu ovo objavljivanje, čemu gluma dobrog životnog standarda kada su činjenice neumoljive i svuda oko nas u trenutku demantuju ovakve podatke... ah, da, politika.

Nije uzalud Mark Twen  rekao: "Postoje tri vrste laži: laži, oštre laži i statistika" ali, opet - sve zbog dobre stare politike.

Autor: Hercegnovska svaštara