Krizne situacije mijenjaju način na koji razmišljamo i prosudbe na koje se oslanjamo. Vidljivo je to bilo, na primjer, za vrijeme koronakrize kada smo nekritično kupovali ogromne zalihe toalet papira, bilo je to vidljivo i nedavno kada se pohrlilo u apoteke u potrazi da jodom u slučaju nuklearne katastrofe.
U oba slučaja, bila je to masovna pojava. Iako se druga čini opravdanija nego prva, jer jod ima značajnu ulogu u sprječavanju negativnog uticaja radijacije, ne trebamo zaboraviti ni da većina ne zna ni kako se uzima jod ni koje štetne nuspojave može imati. No, obje su se pojave proširile kao pošast i obje imaju veze s psihologijom mase.
Ako u određenim situacijama ne znamo što je potrebno učiniti, kao socijalna bića, okrećemo se drugim ljudima i gledamo što oni čine. Ako drugi stvaraju zalihe, to će u nama pobuditi alarm i nagnati nas da i mi činimo isto. Čak i ako istinski ne vjerujemo da je to potrebno. Istraživanja pokazuju da što veći broj ljudi preuzima isto ponašanje, veća je šansa da će se i drugi za njima povesti.
Ne vjerovati svojim očima
Poznato psihološko istraživanje Aschova paradigma, nazvano po autoru Solomonu Aschu, pokazuje kako smo skloni komformizmu kada je grupa u pitanju. Eksperiment se sastojao u tome da su ispitanici trebali provjeriti dužinu linije na način da je vizuelno uporede s tri druge linije i ocijene koja je linija približno jednako dugačka kao originalna.
Ono što ispitanici nisu znali jeste da su oni jedini pravi sudionici, ostale osobe u grupi su bile edukovani pripadnici naučne grupe koji su imali uputstvo kako da ocijene linije – i svi su ih namjerno ocijenili pogrešno. Kada je došao red na ispitanike, pod uticajem drugih, i oni su linije ocijenili pogrešno iako im je njihova percepcija govorila upravo suprotno.
Iako im je čulo vida jasno poručilo koje dvije linije su približno iste, oni bi se odlučili za onu koja je bila očigledno duža ili kraća. Eksperiment je ponavljan 18 puta i ispitanici su griješili i u 80 slučajeva. Kad su ih pitali zašto su to napravili iako su znali da nije tačno, uglavnom su odgovarali da nisu htjeli unositi nered i sukob. Dakle, htjeli su pripadati.
Emocije grupe
Kada smo u kriznim situacijama, uplašeni i preplavljeni, možemo ostati bez tla pod nogama. Visok nivo stresa utiče na razum i tada se okrećemo instinktima. Kada to pogledamo iz evolucijske perspektive, takvo ponašanje je spasonosno.
Normalno je da kad ne znamo kako da na nešto reagujemo, spontano tražimo tu informaciju iz okoline. Ako u divljini vidimo da neko naglo zastane u susretu s divljom životinjom, učinit ćemo isto čak i ako isprva životinju ne vidimo.
Oprez druge osobe instinktivno će nam signalizovati da i mi trebamo biti oprezni. Ako se neko u takvoj situaciji da u trk, vjerojatno ćemo učiniti isto. Što više ljudi to učini, manja je vjerovatnost da ćemo poželjeti učiniti nešto drugo.
Psihologija mase nam pokazuje da sigurnost tražimo u grupi, osim toga u grupi smo sugestibilni više nego kao pojedinci i skloni imitirati ponašanje većine.
Pritom na nas djeluju emocije grupe – one u nama izazivaju slične emocije, a potom se te iste emocije pojačavaju u drugima. Poseban problem nastaje kad je ta emocija panika.
Istraživanja su pokazala da su osobe s većim samopoštovanjem manje sklone povesti se za mišljenjem većine, ali su takođe ustanovila da ćemo se "okretati kako vjetar duva" ako pogrešno ponašanje donosi neku nagradu.
Izvor: net.hr
Коментари
Постави коментар