Iz ugla psihologa: Preživljavanje iz krize u krizu nije život. Država neozbiljna, građani na rubu ludila

Obezbijediti hranu, život u toplom kad stignu hladni dani, sačuvati živu i zdravu glavu - elementarne su potrebe i istovremeno sve ozbiljniji problem za većinu građana Crne Gore.

Ogroman rast cijena, uključujući i cijene osnovnih životnih namirnica, neizvjesno snabdijevanje strujom, visoke cijene goriva, najave nestašica i nestabilna politička situacija sve realnijima čine najave o teškoj jeseni koja čeka građane Crne Gore. Zima može biti još gora.

"Situacije neizvjesnosti i nepredvidivosti, osjećaj nemanja moći i nemanja kontrole nad određenom situacijom prouzrokuju veliku anksioznost i prijetnju za čovjekovo mentalno zdravlje", kaže za portal RTCG psihološkinja dr Julijana Cicović Maslovar.

Prema Monstatovim podacima prosječna zarada u julu 2022. godine iznosila je 714 eura. Vrijednost minimalne potrošačke korpe u istom mjesecu iznosila je 761 euro. Godinu ranije, potrošačka korpa koštala je sto eura manje. Ipak, to je samo statistika. Ona ne mjeri zebnju, neizvjesnost, strah.

Biće dovoljno osnovnih životnih namirnica ili ih neće biti - gotovo svakodnevno na tu temu stižu suprotne informacije. A onda stigne i stvarnost, na primjer u vidu informacije da Srbija neće izvoziti mlijeko u Crnu Goru. Hoće li biti drugog mlijeka i koliko će ono koštati, ne zna se. Prema zvaničnim podacima pokrivenost uvoza izvozom u prvoj polovini ove godine iznosila je 22,2 odsto.

Onda se napravi parada sa ograničavanjem cijena peleta. Očas posla prodavci naprave različite kategorije peleta pa se po cijeni koju država garantuje može kupiti samo novoizmišljena "treća klasa", koje, usput, nema. Za razliku od velikog broja zemalja u okruženju, Evropi i svijetu, vlast u Crnoj Gori nije napravila iole ozbiljan program mjera za pomoć građanima u vremenu krize. Tu i tamo se smanji neka dažbina, ponekad bane neki vladin činovnik sa najavom pada cijena od koje ne bude ništa. I tako.

"U našoj zemlji nema ozbiljnih ekonomsko - analitičkih studija, koje bi nam dale neku realnu sliku kretanja. Izjave naših političara i interpretacije koje srijećemo u medijima u znaku prijetnji zvuče dramatično i više su u duhu proročanskog, nego argumentovanog upoznavanja naroda sa višeslojnim značenjem i mogućim posledicama krize koju najavljuju. Stoga je efekat ogromno uznemirenje i panika kod ljudi, a ne racionalni pokušaj da se što bolje mobilišu kako bi se pripremili za krizu" ocjenjuje dr Julijana Cicović Maslovar. Ona napominje da "ozbiljne države preduzimaju mjere kontrole rasta cijena, što ljudima daje kakav-takav osjećaj vladanja situacijom i vraća povjerenje da mogu upravljati svojim životima".

Moglo bi i tako, a možemo i da gledamo u nebo, što je, sudeći po najavama naših zvaničnika, logičniji pristup, posebno kada je riječ o snabdijevanju strujom. Kažu da do Nove godine neće da poskupi, ali se ne zna hoće li je biti dovoljno. Sve i kad bi imali para, možda nećemo imati gdje da je kupimo jer niko ne prodaje. Biće lakše, ako padne dovoljno kiše. Ako je godinama od kiše zavisio naš spoljnotrgovinski bilans, jer je struja bila jedna od rijetkih stvari koju smo izvozili - bilo u izvornom, bilo u obliku aluminijuma - nema druge nego pogled u nebo i molitva Bogu ili klimatskom promjenama. Kako ko voli.

Dr Cicović Maslovar smatra da je značajno to što je kriza koja se najavljuje samo jedna u nizu kriza koje proživljavamo zbog dešavanja na lokalnom i globalnom planu.

"Ova kriza se nadovezuje na prethodnu koju je prouzročila pandemija i čini da se stanje neizvjesnosti, nepredvidljivosti, iščekivanja, strepnje enormno prolongira, drži nas u stanju stalnog stresa i anksioznost postaje na neki način modus našeg načina bivstvovanja."

U nevolje koje nas čekaju u bliskoj budućnosti svakako se mogu ubrojati i izbori. Ono što je na srećnijim mjestima prosto demokratsko pravo građana kod nas je stvar zbog koje se dramatično podiže borbena gotovost i nekako ispadne najmanji problem što za izbore treba da se potroše neki novci kojih ionako fali u državnoj kasi.

Izbori kod nas znače još jače sijanje mržnje, još dublje kopanje nacionalnih, vjerskih i svih drugih podjela, još temeljniju potragu za izdajnicima. Nerijetko su tu i pozivi na građanski rat ili prozivanje 'onih drugih' da su spremni na krvoproliće.

Inflacija, prazni rafovi, gorivo u bidonima, redovi za mlijeko, restrikcije struje, krpljenje kućnog budžeta, muke sa obezbjeđivanjem krova nad glavom… samo su dio onoga što su proživjeli stariji i ljudi u srednjim godinama u Crnoj Gori. O ratovima u kojima, kako nas uči zvanična istorija, nijesmo učestvovali da ne govorimo.

"Naši ljudi već imaju puno iskustva na raznorodnim krizama, naučeni su da se kreativno adaptiraju u funkciji očuvanja života. Usmjereni su na operativno funkcionisanje i materijalno obezbjeđivanje porodice, a oni fini aspekti duše ostaju zanemareni. Jedan veliki dio potreba našeg čovjeka ostaje nerealizovan, a i nesvjestan. Jer ne mogu se javiti potrebe koje su vezane za više nivoe svjesnosti, ako bazične potrebe nisu zadovoljene", objašnjava dr Cicović Maslovar.

Naravno - sve ima svoju cijenu.

"Naši ljudi  su malo svjesni psihološke patnje i posljedica svih ovih kriza na njihovo mentalno zdravlje. Teško artikulišu svoje potrebe i osjećanja, te prema tome teško nalaze način kako da se sa njima konstruktivno nose i izražavaju ih. Zato su u masovnoj upotrebi anksiolitici, a da ne govorimo u kojoj mjeri se koriste opijati, alkohol i droge". 

Nema čarobnih štapića, a nema ni na vidiku političke snage koja bi makar razmotrila činjenicu da nam turizam, zato što je nesiguran, ne smije biti jedina privredna grana; da je, recimo, posao države da obezbijedi uslove za proizvodnju dovoljne količine mlijeka i da se, uostalom, od zastava ne može napraviti supa.

I utješno i razorno može djelovati činjenica da su život u teškim vremenima građani ove zemlje decenijama vježbali. Preživjećemo i ovu jesen i zimu, ali preživljavanje nije život.

Izvor: RTCG