Sekunda, ta, sa jedne strane, tako mala vremenska jedinica koju ni ne osjetimo i koju tako olako uzimamo zdravo za gotovo, a koja, sa druge strane, naš život u potpunosti može okrenuti, upropastiti ili, ono najgore - oduzeti.
I baš te sekunde su u noći sa nedjelje na ponedjeljak ovog februara 2023 mijenjale i oduzimale živote hiljadama ljudi u Turskoj i Siriji. Baš te sekunde to su isto činile Petrinji i Zagrebu 2020, isto su činile i jugoslovenskom primorju 1979, a isto su radile i nebrojeno mnogo puta širom svijeta do sada.
Sekunde, te male vremenske jedinice koje samo otkucavaju i priroda koju niko nikad nije ukrotio i koja uvijek ima "keca u rukavu" koji će partiju života okrenuti u njenu korist, uprkos nastojanju da nas opamete i porukama da protiv njih - prirode i vremena, nemamo šansi u bilo kakvoj igri - u tome nikako ne uspijevaju.
Ne, mi uporno idemo po svome, uporno se bahato inatimo prirodi i tim malim "bezazlenim" sekundama. Uporno trošimo te male a nevjerovatno dragocjene vremenske jedinice na potpune trivijalnosti i besmislice.
Uporno odbijamo da se makar i malo naučimo pameti. Ne dopuštamo da prave lekcije dođu do naših mozgova.
Iako svaka brutalna poruka iz prirode ujedini sve nas u pomoći i podršci, iako nam poručuje da budemo ljudi i u nama zapali prave kvalitete, iako se učini na momenat ili na nekoliko dana da za nas - ljude ipak ima neke nade, taj plamen pobjede ljudskosti traje prekratko, a kada se ugasi, a uvijek se tako brzo ugasi, nastavljamo po starom.
Nastavljamo sa izlivima mržnje prema najbližima, nastavljamo sa političkim, vjerskim, seksualnim, koloritnim, nacionalnim i ko zna kakvim sve još podjelama "uvrteći" sebi da smo baš mi ti koji smo u pravu, da su svi drugi neprijatelji, da smo mi ti koji su najbolji i najveći... u svemu potpuno zaboravljajući da ništa od toga nema aman baš nikakvog razloga, životnog značaja ni vrijednosti i da je sve to samo jedna velika količina potpunih otrovnih besmislica kojima je cilj samo nečija lična korist i koje sve bezuslovno kapituliraju u slučaju bilo kakve prave tragedije.
Nastavljamo sa grabeži, pljačkama, podmetanjima, olajavanjima... Nastavljamo sa "ratom" protiv najbližeg komšije i rodbine... a za sve to više i odavno ne znamo razloge. Više jednostavno ne znamo zašto se uopšte sukobljavamo i raslojavamo. Ne znamo šta će nam "više i bolje" od drugog kad svi sve možemo izgubiti upravo u tim malim vremenskim jedinicama zvanim sekunde.
Ako se možda ne slažete sa ovim, razumljivo je, to je Vaše mišljenje ali onda se samo zapitajte da li je ikada igdje ijedan zemljotres, cunami, tornado ili neki drugi "šamar" prirode "birao" čiji će život odnijeti ili upropastiti po kriterijumu kao što je boja kože, političko, vjersko, seksualno opredjeljenje, ili materijalno bogatstvo. Odgovor će Vam se, vrlo vjerovatno, nametnuti sam po sebi.
Nažalost, ono što je u svemu najgore, nekako kao prokletstvo, je da opet baš ništa nećemo naučiti. Kao ni nakon 1979-e, nakon 2020-e, kao i nebrojeno puta prije. Već za koji dan preći ćemo na neke druge vijesti, opet ćemo (ako smo čak i u ovim momentima uopšte i prestali) pljuvati i prebrojavati krvna zrnca jedni drugima, nastavićemo naše uobičajene stare budalaštine o četnicima, ustašama, partizanima, fašistima, precima kojima ni lika ni imena ne znamo, bojevima, neprijateljima, špijunima, izdajnicima, svemirskim programima, sudijama, raznim "...filima", predsjednicima, partijama, službama, družbama, zavjetima, lažima, floskulama...
A sekunde će za svo to vrijeme svojim tempom i dalje otkucavati i trošićemo ih bahato i osiono na sve ove kretenizme, do neke nove prirodne šamarčine od koje opet ništa nećemo naučiti... i tako u krug do one potonje ili odlučujuće, ali zaista odlučujuće po naše živote - te male vremenske jedinice.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар