Akcija "Stop inflaciji" - "planetarni" uspjeh ili šarena laža. Nezgodna pitanja još bez odgovora

I dok se tako vlastodršci hvale, reklo bi se "planetarnim" uspjehom antiinflatorne akcije "Stop inflaciji" koja traje sad već više od 2 i po mjeseca, za to vrijeme stanje na terenu ili bolje rečeno "zadovoljstvo" običnih malih ljudi, da budemo baš blagi, i nije nešto euforično, pogotovo što više vremena odmiče. Slobodno se može reći da ga sada više i nema. Glasovi i reakcije javnosti su za to vrijeme postali sve jači a građani počeli da postavljaju sve "nezgodnija" pitanja. 

Tako više nije tajna da su pompezno snižene namirnice uglavnom lošijeg kvaliteta i brendova ili proizvodi koji trgovcima ne idu pa ih se na ovaj način rastosiljavaju. Ukratko, pokazalo se kao veliki propust (mada prije izgleda kao namjera akcije, zavisi kako se gleda) to što nisu sniženi svi (ili značajna većina) proizvodi svih marki u određenoj kategoriji namirnica. Dakle, na primjer, u lategoriji tjestenina sniženi svi proizvodi svih marki i uvoznika ili u kategoriji deterdženti svi praškovi za robu i tako dalje što bi imalo daleko većeg smisla i možda čak i dovelo do nekih značajnijih rezultata. Umjesto toga, realno, dotična akcija samo je jedna "žešća" akcija sniženja ili baš ako ćemo u 2 riječi - prodavanje magle.

U međuvremenu su se akciji pridružile i apoteke. Lijepo je to ali nećemo ni pominjati besmislice poput snižavanja cijena Paracetamola koja je ionako bila prijuštiva i niska a pritom - niko od nas ne guta Paracetamole kao Negro bombone, zar ne? I definitivno ga ne koristimo svakodnevno da bi se nagrnulo na trgovinu i time radikalno uticalo na stopu inflacije. Slično je i sa drugim proizvodima. Moglo bi se reći ništa drugo nego - marketinški trik.

Lijepo je i što su se pridružili i telekom operateri, ali njihove usluge i nisu baš "jestive", a obzirom koliko nas deru bez anestezije, od njih smo dobili, realno, poneku simboličnu akciju za koje stvarno nemamo ideju kako bi mogle pomoći suzbijanju inflacije. Ali, reklama uvijek dobro dođe.

Nismo ekonomski stručnjaci, daleko od toga, ali ipak vodimo jedan vid ekonomije i brige o budžetu u svakodnevnom životu. Riječ je o onom malom mikrokosmosu koji svi imamo i o kojem brinemo - našim domovima. Uz to, eto, s vremena na vrijeme naiđemo i na neke korisne emisije, u pravilu stranih medija, sa korisnim savjetima dokazanih ekonomista pa bi, na tragu toga, možda bilo pametno pomenuti, na primjer, ukidanje ili makar oročavanje nulte stope PDV-a na dječiju opremu i hranu, snižavanje ili oročavanje sniženog PDV-a na osnovne životne namirnice, a svakako bi trebalo podsjetiti na vraćanje robnih rezervi čija je priča počela još prije 2 godine i s kojim bi se jednim dijelom upravljalo situacijom na tržištu. O tome, zanimljivo, za svo vrijeme trajanja "akcije" nema ni riječi.

Šta tek reći na nevjerovatnu upornost u vrdanju i izbjegavanju odgovora na pitanja poput onoga na TV Vijesti, a koje i građani redom uporno postavljaju: "Kako je moguće da isti sir koji je na istoj polici stajao danas košta 8, a već sutra 12 eura?" A tu su i muljanja o tokovima berze, globalnim tokovima i slično. Redom - previše jako nemuštih odgovora i muljanja sa akcijom čiji će efekat, realno, biti jako mlak ako ga uopšte i bude jer dok traje "akcija", jako je bitno istaći, sama Evropska privreda i globalna kretanja pokazuju znake stabilizacije i usporavanja cijena.

Posebno interesantno je podatak da će akcija trajati tik do početka sezone, a šta onda? Po staroj dobroj recepturi sve cijene baš u tom periodu podivljaju i kreće bezočna pljačka monopolističkih trgovačkih lanaca i građana i turista podjednako.

Kako u jednom od istupa reče ministar Đurović "U suštini, mi smo išli na one građane kojima ta ušteda u mjesečnom budžetu nešto znači i oni su zadovoljni.", treba se upitati šta je pisac htio reći? Šta je sa ostalima? Lično, a i mnogi od Vas, poznajemo, samo za primjer, makar jednog penzionera sa najmanjom penzijom koji se od dotične akcije zanemarljivo ili skoro uopšte nije ovajdio. Da li su ti drugi koji znaju o kakvim se ozbiljnim nedostacima radi i skreću pažnju na njih, možda obijesni? Ili je možda htio reći da smo slijepi pored zdravih očiju pa ne vidimo i ne pamtimo šta piše po rafovima prodavnica? Ili možda taj dio, po svemu sudeći velik, nije zadovoljan jer zna da ga po prodavnicama i dalje na očigled vuku za nos i prave idiotima? Možda nešto četvrto... 

Ili, da malo bacimo kosku zabave za budale pa kažemo da su možda nezadovoljni jer su "protiv napretka", pripadaju "onoj" političkoj opciji, namjerno "opstruišu", zlonamjerni su... Daaaa... to je mnogo bolje, budalaština se uvijek lakše guta.

I tu se otvara još nekoliko vrlo nezgodnih pitanja - kako su sad odjednom dominantni - čitaj monopolistički lanci - postali tako kooperativni i susretljivi kada znamo da nas ti isti i dalje peljužaju na očigled na hiljadama drugih artikala, poput, na primjer, povrća. Isti ti nas godinama peljužaju sa, kako je akcija pokazala, prevelikim maržama. 

Osim toga, nemojmo zaboraviti i dobru staru praksu trgovaca "ne platiš na mostu, platiš na ćupriji" u kojoj su cijene u pompeznom akcijskom stopiranju inflacije na malom broju proizvoda snižena, ali su masno nadoknađena konstantnim poskupljenjima svih ostalih proizoda što je, realno, ekser u posmrtni sanduk pompezne akcije. 

Podsjetimo se i toga da isti ti "društveno odgovorni" lanci i sada kao navodnu stvarnu cijenu prikažu veći iznos sa kojeg se onda obračunava sniženje. 

Zanimljivo je kako se sad odjednom "mogu" sniziti određeni proizvodi kada su se, koliko do juče, ti isti lanci "kleli" da ne mogu niže? 

Ko je tu lud i zašto mi? A u svemu je zaista vrhunac teza da je akcija probudila "takmičarski, konkurentski duh među trgovačkim lancima...". Kako je drugačije okarakterisati nego totalnom glupošću ili odvalom godine.

Ipak, takulin lupa šamar otrežnjenja pa tako sve veći broj građana, s razogom ljut, odlazi u kupovinu preko granice, o čemu smo i mi pisali, te prolazi mnogo povoljnije uprkos predstavi zvanoj "Stop inflaciji" i time mnogo više uštede od ministrove "procjenjene" uštede. Da, u EU, na samo 40-ak km odavde, čitav niz proizvoda je i dalje povoljniji čak i od artikala u našoj pompeznoj "Stop inflacija" akciji. 

Da je ipak nešto trebalo preduzeti u stuaciji koja je takva kakva jeste - potpuno je tačno i pohvalno je sa te strane što se neko čak i toga sjetio, međutim taj neko nije bio sposoban da to osmisli i uradi kako treba i eto rezultata kojeg, za ova 2 i po mjeseca, baš i nema. Upravo zato u eri medija i bezgraničnog protoka i mogućnosti saznanja ostaje nejasno zašto naši vlastodršci jednostavno nisu konsultovali ili makar dio nekog modela "pozajmili" od neke strane države koja ima neki uspješniji model - a ima ih, i prilagodili našoj situaciji. 

Ali, budimo realni, nije ovdje suštinski riječ o antiinflatornoj akciji. Političarima odgovara populizam i "mazanje očiju" uštedama iako svi upućeniji znaju da to nije ni približno onoliko koliko se ustvari može i treba snižavati i uštedjeti. I upravo u tome svakako se ističe možda i najočitiji problem i, gle čuda, jedan od izuzetno rijetkih tačnih navoda naših vlastodržaca - hroničan nedostatak zdrave konkurencije... samo malo, zar nisu u okviru toga vrlo često pominjali da su naši trgovci konkurencija?... Nisu baš pažljivi u izjavama ali ne može se baš o svemu vodit računa kada se stalne političke manipulacije vrzmaju po glavi.

Bilo kako bilo, pitanje glasi da li bi nam ovakve predstave i bile potrebne da u Crnoj Gori zaista postoji prava - zdrava konkurencija? Ne znamo, možda bi, mada ipak više možda ne bi, ali svakako bi siguran problem, u tom slučaju, bio sužen manevarski prostor za manipulaciju i populizam, ali, nešto se mora žrtvovati, građani, tj. gasači, znaju postati vrlo nervozni kad otvore prazne frižidere i takuline.

Autor: Hercegnovska svaštara

PROČITAJTE JOŠ: Po špenzu u Dubrovnik. Upoređujemo cijene - neki proizvodi i više od 50% jeftiniji!