Kada je prije nekih 10-ak godina (koju više-manje) kružila izreka "U sobi sa 100 inženjera neće imati ko da zamijeni sijalicu" niko nije mogao ni slutiti da će ona biti tako vizionarska i da će se tako brzo obistiniti.
I eto, sada, u 2023-oj godini sa sve većom sigurnošću zaista možemo reći da je istinita.
Razumije se, odmah treba precizirati da izreku ne treba vezivati doslovce samo za inženjere i električare. Naprotiv, ona govori o hroničnom nedostatku i rezultatu izumiranja zanata u vremenu ekspanzije novih tehnologija čije posljedice već trpimo a, kako je krenulo, tek ćemo trpjeti.
Zato sa velikom pažnjom i objeručke treba prihvatiti i pohvaliti nedavnu odluku da se u našoj srednjoj školi uvede obrazovni smjer za vodoinstalatere. Ko god da je ovu odluku donio, dobro ju je donio i definitivno ne bi trebalo stati na samo tom zanatu.
Ali, nažalost, kao i sve kod nas, nije sve ni tako jednostavno.
Najprije, zadnjih 15-20 godina, kada su zanati u pitanju, iz škole je izlazila hrpa ugostitelja, trgovaca i frizera od kojih ogromna većina ne radi niti je ikada i radila u toj struci dok se danas u samoj Crnoj Gori, širom regije a i u Evropi vapi za tim ali i drugim zanatima poput pomenutih vodoinstalatera, servisera, građevinaca...
Dakle, nije stvar samo u tome da se ima određeni smjer. Stvar je u tome da djeca koja završe taj smjer - završega kvalitetno i budu kvalitetni u svom poslu, vole ga, žele ga raditi, ostanu i bave se tim poslom ovdje za šta su potrebne sistemske promjene i usklađivanje u školstvu, i u državi, i u ekonomiji, i u društvu, i u mentalitetu. A sve to nama, dokazano je, nikako ne ide.
Rasprave o reformi školstva, ekonomije, države zaista je preopširno čak i otvarati i nema šanse da bi makar i početak stao u samo 1 blogu, ali ono o čemu se u veoma kratkim crtama može nešto reći je par riječi o društvu i mentalitetu.
Najprije se sjetimo društvenih - primitivniih predrasuda koje su vladale a i danas nažalost vladaju u određenoj mjeri, za djecu koja pohađaju zanatske škole - da su lošiji učenici, da nisu baš puno perspektivni, da neće gledati fakultete i dobro plaćene "gospodske", kancelarijske poslove itd, itd... Gomila zlonamjernih gluposti proistekla ko zna od koga i kad a koja je poslužila za ogromnu degradaciju kako same djece tako i školstva ali i samih zanata. I eto nam samo još jedne gluposti u nizu koja nam se obila o glavu a dokaz tome je pravo umijeće pronaći dobrog majstora - zanatliju koji će vam nešto opraviti kako treba ili vas uslužiti i još veće umijeće da pritom prođete iole povoljnije.
Istini za volju, jedan dobar dio zanatlija je i avanzovao, ali ne od svojih ruku izučenog zanata. Te zanatlije i to kako rade "gospodske" kancelarijske poslove po raznim državnim i opštinskim institucijama i javnim preduzećima. Šta ćete, nisu bili za zanat zato su morali pribjeći izvlačenju aduta iz rukava, tj umjesto diplomom završenog zanata zamahali su partijskom članskom kartom. Ali mora se tako kada nisi bio dobar u stečenom zanatu. Tako smo došli do toga da nam te "snalažljive", realno loše zanatlije sada loše kroje kapu nama a jako dobro račune sebi. Oni su, realno, samo u ome i dobri - da skroje i skuvaju svoje bankovne račune, preko leđa svojih "klijenata" - nas. Ipak, vratimo se ovima koji zaista žele pravi zanat.
Još jedna česta pojava je i silna želja da se nakon fakulteta ode u inostranstvo koja je postala imperativ mladim ljudima. I, budimo realni, to im nemamo pravo zamjerati jer smo im svojom glupošću posljednjih trećinu vijeka potpuno upropastili budućnost i državu, između ostalog i dovođenjem na "krojačke" funkcije i gore pomenutih zanatlija sa partijskim članskim kartama kao garancijama imuniteta i diplomama. Ali nemojmo zaboraviti jednu bitnu činjenicu - upravo u tom inostranstvu ti isti zanati, dakle oni pravi, su deficitarna roba.
Imamo tu i ono brižno "Uči da se ne mučiš, moraš na fakultet." Da, lijepo je to, ambiciozno i pohvalno. Istinska želja i potreba samih roditelja za što boljom egzistencijom i budućnošću svoje djece. Sve je to normalno, ali koliko roditelja pritiska svoju djecu i odvraća ih od zanata u kojem bi možda bili zaista ostvareni, dobri stručnjaci koji se cijene i poštuju uz, razumije se, dobar materijalni status i profit a bez članske karte i zavisnosti od šefova stranaka.
Da li će sve gore navedeno otežati popunjavanje odjeljenja vodoinstalatera vidjećemo već za koji mjesec, ali nemojmo zaboraviti da je jednostavno nemoguće da svi budu vrhunski stručnjaci u visokim tehnologijama, pravnici, advokati, magistri, doktori... a ne mogu svi biti ni "drugovi visoki funkcioneri", direktori, sekretari, članovi upravnih i nadzornih odbora, članovi bordova direktora, , načelnici... za šta, osim diplome, pardon, članske karte treba i jak želudac, što nas opet dovodi do izreke sa početka, da se bez zanata, ali pravog i dobro izučenog, jednostavno ne može.
Ono što već sada znamo i slobodno možemo reći je da zanati uzvraćaju udarac i to je neminovno. Potreba za kvalitetnim kadrom udara sa jedne a pogrešne zanatlije na pogrešnom mjestu sa druge strane.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар