Nekako dolaskom svakog ljeta dolaze iznova i nostalgična sjećanja a zatim i čuđenja i pitanja šta se to dogodilo sa nama?
Gotovo po pravilu po društvenim mrežama počnu kružiti stare slke nekadašnjih ljetovanja a onda na njih krenu brojni komentari i naviru lavine sjećanja i iskustava iz bivše Jugoslavije, odmaranja po Hrvatskoj i Crnogorskoj rivijeri u brojnim odmaralištima, kampovima ali i sobama ili isto tako brojnim i svakako mnogo prijuštivijim običnom svijetu - hotelima ili motelima.
I gotovo uvijek se krug zatvara pitanjem - šta nam se to desilo? I stvarno - šta se desilo? Kako je došlo do ovolike, nevjerovatno velike promjene, ali na gore. Da, na gore, uprkos napretku, uprkos "otvaranju", kada se sve sabere, oduzme i podvuče crta - na gore.
Najprije, mnogi će reći "to je samo nostalgija jer smo bili mladi" Iskreno, kao neko iz srednje generacije koja u znatnoj mjeri manje pamti YU ljetovanja i ne pamti 70-e i 60-e, mogu samo reći da takvo obrazloženje već odavno odbijam i ne prihvatam, štaviše, na njega dobijam neki vid alergije jer je sve samo ne argumentovano. Nemojte to govoriti već jednostavno otvoreno, bez srama, priznajte da jeste bilo bolje bez obzira na vaše godine.
A kažem to zato što se meni, sada, u ovoj godini i mjesecu, daleko više i prirodnije sviđa upravo to Vaše "kad ste bili mladi" nego ovo moje. Čak i u mojim tinejdžerskim godinama više mi se sviđalo "vaše doba" od tadašnjeg mojeg. Vjerovatno tu igra ulogu i sredina i odgoj i čvrsto stajanje nogama na zemlji, realno i objektivno posmatranje bliske istorije i slično, ali kako god bilo sve to ne mijenja činjenicu da je ljetovanje nekad bilo daleko veće uživanje i zadovoljstvo nego ovo sad.
Ne znam za Vas, ali meni lično je daleko veći gušt i dan danas uzet samo stari izbledjeli šugaman, bačit ga na rame, i šmugnut negdje ugrabit neki bokun plaže, a kad se umočiš tu, noge u šlape, pa na neku sljedeću, đe normalno još ima ponekih kantuna a da nisu uzurpirani snobovskim ležaljkama ili lupeški i ucjenjivački zakupljene iako pripadaju svma nama. I tako u đir pa doma u lad.
Kako lako muškima tako i ženskima nekad nije trebalo tri ure priprema kao za lentravanje za Milu ili Bazar. Šugaman pod ruku, nešto za zagrnut, klobuk na glavu i sleti na more.
A možda mi, ovakvi, ne razumijemo gušte ovih današnjih generacija koji prekukavaju ako naiđu na kamen malo veći od kikirikija, ili, nedo ti bog, krupniji šljunak. Možda ih je sve redom ušinulo u kičmu i u vrat pa nesretni moraju odležat na ergonomske ležaljke i to obavezno pod lumbrele u lad. I to da se ne mrda dalje nego se priljepi čitavi dan na isto mjesto.
Ako je neka grupa, onda svi na mobilne i niko s nikim slova ne prozbori. I kad smo već kod mobilnih, lako je sada lentravat se - 150 slika i 300 filtera u 5 minuta. Lako što prođe ura vremena no prođe i čitavi dan dok se ne izabere jedna. Ni ne okupaš se zbog poziranja. Nekad nema - lentravanje 1 slika u 10 dana, crno-bijela, ako se posreći možda još koja, kao o prazniku. Sve se pažljivo pripremi, uru vremena se samo pozira, skameni se faca, meštar okine i to ti je što ti je, kako si ispo - ispo si, više sreće iduće ljeto.
Ne znam, ako vi razumijete takve nove gušte novih generacija, svaka čast, možda je do mene problem - prihvatam i to, ali nikako sve ovo ne pripisujmo samo fureštima! Ni ovi naši mlađani se umnogome često ne razlikuju.
I nije samo "modermizovan" sami odlazak na more. "Modernizovano" je čitavo ljetovanje. Sada se plaća više i skuplje a ima se i gleda se manje i jeftinije. Nekada je svako mogao prijuštiti pa makar i u radničko odmaralište ili sobu kod nekoga u kuću sa zajedničkim kupatilom i kuhinjom bez klime i - bez brige, a danas samo štedljivi i kreditno sposobni u odvojene apartmane sa klimom i - sa brigom. Hotele ionako više nemamo niti se mogu prijuštiti pa ih i ne pominjemo. Nekada se po nekoliko puta sjedalo za večerom u restoranima, sada se po manje puta sjedi na parapet sa bokunom pice a često u žamoru čuje i "danas može sladoled, ali onda sutra mogu kokice - ne može oboje". Nekada se širio miris ribe i vina, sada pice i piva, nekada se čula muzika mediterana - sotto voce, sada neartikulisani zvuci proizvedeni kompjuterom što jače da ti želudac istrese - tutta forza.
Ne znam i dalje, kao vjerovatno ni mnogi od nas, šta se desilo. Ne znam objasnit sebi ni pored najbolje namjere i upornosti. Gdje je nestala ta ljepota jednostavnosti? Gdje je nestao zajednički odlazak na more, onaj "čoporativni" gdje krenu dvoje pa sa njima do mora prikupe još 22, i znanih i neznanih, i domaćih i furešta, svi uglas, svako u ćakule sa svakim? Gdje je nestao pravi, bezbrižni mediteran? Gdje je nestala bezbrižnost i jednostavnost ljetovanja a počeo snobizam bez pokrića? I opet, ne samo kod furešti nego i kod nas samih! I ne samo u Novome, već i duž cijelog Jadrana! Kako i zašto smo se promijenili - na gore i zašto ono što je bilo dobro uporno odbijamo vratiti, pa makar i za naš gušt? I onda kažite da nije bilo ljepše nekad...
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар