Kada se nekako još u jeku onog haosa oko korona virusa "provukla" vijest da u Crnu Goru ulazi jedan od najvećih evropskih trgovačkih lanaca Lidl, mnogi su, naravno građani, pozdravili skori dolazak konkurencije i nove palete proizvoda u ponudi, a povrh svega, mogućnost trgovine po nižim i povoljnijim cijenama.
Naravno, tako uglavnom misle građani, što je svakako razumljivo, ali, ne bi se baš s tim složili svi.
I taman kad se sve činilo kao gotova stvar saznali smo, ubrzo zatim, da ćemo do olakšanja za naše kućne budžete i na daleko širu ponudu koja je u Evropi normalna a kod nas nažalost još izaziva blaga čuđenja tipa "šta li je ovo" jer smo decenijama planski toliko udaljavani od civilizacije da nemamo pojma o drugim kulturama i gastronomiji - čekati do daljnjeg.
Kao jedan od krivaca "odlaganju" investicije tada su navedeni "problemi oko prostornih planova". Naravno, to je zvanično objašnjenje. No, da li su baš prostorni planovi tolika prepreka da spriječe ulazak jedne toliko moćne kompanije, ili će prije biti da je po srijedi nešto drugo, mnogo ozbiljnije.
Naime, nekima je dolazak Lidla i te kako zasmetao i mrsi konce a to su, pogađate - trenutno prisutni trgovački lanci. Nije teško prisjetiti se, blago rečeno, "burnih reakcija" već na prve najave ulaska Lidla u Crnu Goru.
Dobro znamo da u Crnoj Gori posluju 4 dominantna trgovačka lanca: Voli, Aroma, donekle i HDL sa sjedištem u Crnoj Gori, kao i "strani" IDEA, sa kojim se, ustvari, gazduje iz Srbije. I tako je već godinama, čak decenijama unazad.
Suštinski, njihov "razvojni put" nije toliko bitan koliko je daleko bitnije to da koliko god se činilo da jeste, - u stvarnosti ni jedan nije prava konkurencija ostalima!
Najprije, upadljivo je primjetno da su skoro sve male, takozvane "komšijske" prodavnice skoro u potpunosti uništene i nisu imale nikakve šanse za opstanak jer je jednostavno bilo nemoguće boriti se na tržištu protiv ovih "igrača" ali, istovremeno nije ulazila prava - strana - zdrava konkurencija te su ovi "igrači" tako vremenom, na neki način, postali monopolisti. Iako monopol znači dominaciju isključivo jednog "igrača", pošto ih ovdje ima više to bi se već moglo nazvati - dogovorenom "igrom" i iluzijom konkurencije.
Svi već znamo da je Crna Gora u potpunosti zavisna od uvoza. Pritom, domaća proizvodnja je toliko uništena i sa zanemarljivim udjelom da je praktično i nema. Planski? Procijenite sami. Dakle, zavisimo od golog interesa i pohlepnih kalkulacija trgovaca koji su stvorili pomenutu iluziju konkurencije u tandemu sa svega par "jakih" uvoznika koji nam, opet planski, toliko ograničavaju ponudu da se bukvalno na prste jedne ruke mogu nabrojati proizvodi sa područja Evropske unije. Specijalitete, delicije, nove ukuse sa područja SAD, Južne Amerike, Japana, orijenta, bliskog i dalekog istoka da i ne pominjemo.
Ako kojim slučajem postoji olakšavajuća okolnost, to je svakako prokletstvo minornog i presiromašnog tržišta. To je činjenica, ali to ne znači da čak i takvo tržište ne treba imati široku ponudu i velik asortiman. Ko zna koliko nas bi mnogo toga probali i redovno kupovali i uživali u raznim drugim ukusima i brendovima i to po povoljnijoj cijeni, ali...
Možda neki od svih tih proizvoda ne bi imali prođu, vjerovatno bi mnogi i bili skupi, ali to ne znači da ih ne bi trebalo ponuditi, pa ako stvarno ne idu ukloniti ih iz ponude, ali - ne... mi, a na to nas naše trgovine prisiiljavaju, robujemo samo određenim, u pravilu najskupljim brendovima sa područja bivše Jugoslavije, dijelom Italije i Poljske... i to je uglavnom to. To nam je - što nam je a što je najgore u svemu - nizak kvalitet po basnoslovnim cijenama, deranje bez anestezije je i više nego očigledno.
I gdje je tu Lidl?
Prema prvim planovima, Lidl je trebao otvoriti 17 marketa i veliki distributivni centar možda već ove godine, ali sve ide sporije od očekivanog. Jedino što se pouzdano zna i potvrđeno je jeste da su kupili 3 lokacije u Crnoj Gori. Njegov sistem poslovanja sa cijenama znatmo nižim od postojećih u crnogorskim trgovačkim lancima, znatno bi dotične naše trgovce i ugrozio.
A kako je jeftiniji??? Kako sistemom "rada glavom", tako i ponudom proizvoda većinom vlastitih robnih marki koje ujedno i sam uvozi i stavlja na tržište i koji prevladavaju u njihovim radnjama. Jeftiniji proizvod, naravno, ne znači lošiji kvalitet - naprotiv. Naime, često proizvode s Lidlovom oznakom proizvode poznati proizvođači.
Sve to, potpuno je jasno, ugrožava naše monopoliste, ali dobrim dijelom i političare (vjerovatno njihove zaštitnike) jer sa zdravom konkurencijom smanjuje se potreba za populističkim akcijama poput "Stop inflaciji" i keženje i muljanje pred kamerama zato što tada - odlučuje samo tržište.
Naravno, "rad glavom" i prisustvo na ogromnim i ekonomski daleko razvijenijim tržištima kao i borba sa stvarnom kokurencijom, razlika u pristupu i poslovanju samo su jedan dio faktora koji pokazuju zašto je Lidl vodeći evropski "igrač" i zašto ga lokalne "gazde" nipošto ne žele kao konkurenta.
I onda, kada se ispod svega toga podvuče crta, dogovori naših "gazda", naduvavanje marži, uvoznici, pogodovanja na najvišim nivoima itd ... sve zajedno upućuje samo na jedno - kartelsko udruživanje.
Kartel je teško dokazati i u mnogo većim i finansijski težim slučajevima i to jako dugo traje. Umjesto toga dosta se može riješiti samo primjenom slobodnnog tržišta za koje se, gle čuda, upravo političari, ekonomisti pa i "gazde" toliko zdušno javno zalažu (a tajno u istu tikvu duvaju) jer je to nama naša borba za kapitalizam dala.
Dakle tražili ste - gledajte. I to je ta ekonomija. Ako ne posluješ dobro i nisi sposoban - propadaš, kraj, ćao. Ako nisi sposoban da se boriš na tržištu - prodaj firmu onome ko zna. Ako nemaš kvalitetan kadar nego zapošljavaš po kumovsko - rodbinskim odnosima - doći će ti glave i nema te. To je, gospodo, kapitalizam i "biznis" koji ste nam doveli, e sad ga kusajte. Možda su i svi naši lanci svojim "politikama firme" upravo to i zaslužili i na nekom su od navedenih puteva. Pa, svakom po zasluzi.
U nastavku pročitajte kratki istorijat naših trgovačkih lanaca i Lidla
"Voli", inače domaći crnogorski lanac trgovina, je u ekspanziju, kada je Herceg Novi u pitanju, krenuo i "gutanjem"Novskog "Novito", nastalog drp-privatizacijom TRO "Mješovito" i time pokriva skoro svaki ćošak u gradu, a najveći Voli na kraju Igala nastao je preuzimanjem tada već skoro propalog trgovca bijelom tehnikom Montri iz Igala.
Nešto dinamičniji "put uspjeha" imala je i "IDEA" nastala kao rezultat širenja Hrvatskog "Agrokora" propalog tajkuna Ivice Todorića koji je, kao i svaki tipični gazda, htio sve pod svojom šapom. Agrokor je, pod svojim lancem "Konzum" u Srbiji pokrenuo IDEU, a potom dodatno monopolizovao tržište kupovinom slovenačkog Merkatora i Rode iz Srbije koja je tada već bila u vlasništvu Merkatora. Slično se repriziralo i u Crnoj Gori. Naime, Agrokor, odnosno IDEA, je preuzeo radnje "Pantomarket", koji je nekoliko godina prije toga preuzeo nekadašnjeg konkurenta Mješovitu - firmu PKB, zatim je, "u paketu" sa srbijanskim, preuzeo i Merkator CG tadašnju Rodu, kao i podgorički MEX, prije toga takođe preuzetog od strane Merkatora. Dakle, "gazda" je preuzeo sve što se preuzeti može. Ipak, prevelika pohlepa se "obila o glavu" propašću Agrokora i restrukturiranjem kojim je nastala nova kompanija Fortenova oko koje se i dalje vode sporovi kada je vlasništvo u pitanju.
Prema podacima sa sajta Arome, Domaća trgovina Crna Gora sa 63 marketa posluje u sastavu Expo Grupe, koja je osnovana 1991. godine. Domaća trgovina Podgorica d.o.o. je do oktobra 2013. poslovala u sastavu Delhaize Crna Gora. Inače treba reći i to da se Delhaize povukao iz Crne Gore a vlasnik je lanca Maxi u Srbiji kojeg je preuzeo od Delte Miroslava Miškovića.
Maloprodajni lanac Lidl dio je Švarc grupe čije je sjedište u Nekarsulmu u Njemačkoj. Kako stoji u podacima dostupnim na Wikipediji i prema zvaničnom istorijatu, prva Lidl prodavnica otvorena je 1973. godine u Ludvigshafenu, a već krajem 80-ih godina postojalo je više od 600 samo na području tadašnje Zapadne Njemačke. Veliko, novo tržište, otvara se 1989. godine, padom Berlinskog zida, kada Lidl počinje da se širi i u istočni dio zemlje. Lidl je prisutan u 32 zemlje širom svijeta s oko 11.200 trgovina i više od 200 logističkih centara i skladišta u ukupno 29 zemalja.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар