Prođoše nam Dani kulture i - Da li ste upoznali Njegoša? Da, mislimo na istog - Petra II Petrovića Njegoša, vjerovatno jednog od najznamenitijih crnogorskih istorijskih ličnosti. Da, to je onaj Njegoš koji počiva na Lovćenu. Da, to je onaj Njegoš kojem je ovih dana bilo 210 godina od rođenja. I, da, to je onaj Njegoš zbog kojeg je Crna Gora dobila još jedan, za rubriku vjerovali ili ne, - državni praznik sa 2 neradna dana. A čemu?
Prvo, da nešto odmah bude načisto, kulturno-istorijski značaj i trag koji je Njegoš ostavio za svog života jednostavno je nesporan i neprocjenjiv. U to nema nikakve sumnje i svaka i najmanja rasprava, dilema, sporenje su potpuno bespotrebni i suvišni.
No ono što jeste problem je to što na prazniku posvećenom Njegošu i kulturi, odnosno "Njegoševim danima - prazniku kulture" kako mu glasi puni naziv, ni od Njegoša ni od kulture - ništa. Preciznije, ima ih i to kako, u enormnim količinama, ali - samo na riječima. Praznik je dakle to - kojeg nema.
Najprije, o Njegošu sada raspravljaju i "upoznali su ga" baš svi od sveštenika preko političara do intelektualaca. Svi redom ga "izučavaju", svojataju ga, "razumiju" ga, predstavljaju ga tako da vjerovatno ni on sam ne bi znao da je takav i šta je uopšte mislio kad je pisao svoja djela... Jednostavno čereče ga.
Baš svi odjednom sada sve znaju i otkrivaju a veliko je pitanje u svemu da li je iko od svih tih brojnih "poznavalaca" uopšte pročitao makar i pola jednog Njegoševog djela, na primjer najčuvenijeg "Gorskog vijenca" i, ako jeste, da li je išta zaista razumio ili je shvatio ali to tumači i predstavlja onako kako njemu odgovara?
A u svom tom moru i maratonu izjava i razglabanja, zanimljivo, sami kulrurni poslenici, jer ovo su ipak dani kulture zar ne, ne mogu, sve i da hoće, doći do riječi. I tu dolazimo do drugog nedostatka samog praznika - kulture.
U Crnoj Gori (kao uostalom i u okruženju) kulture odavno više nema ili je na izdisaju. Poseljačena je, ponižena, bačena u blato, manipulisana politikom, uništavana sistematski, tabloidna... to je činjenica dok se na riječima toliko insistira na osnaživanju iste. U najkraćem - stanje kulture u totalnoj je suprotnosti sa onim što se plasira. Na osnaživanju kulture se "insistira" a istovremeno ni prstom se ne mrda. Realno, to nije ni čudo imajući u vidu ko nam sve vodi kulturu zadnjih decenija i na kakve je grane palo društvo u cjelini.
I ono malo što je ima i što je preostalo, a što se održava na površini, mahom je zaslugama samih kulturnjaka i njihovog entuzijazma kao i dijela građana koji još uvijek nisu popustili pod uticajem uništenja kulture i ne može ili jako teško dospijeva u žižu javnosti i interesovanja.
Pogotovo je u svemu tragično to što se ovim "kulturnim" danima i samim Njegošem bave dominantno oni, u četvrtom pasusu teksta navedeni, koji preostalih 360 i kusur dana u godini imaju takav javni diskurs da se svakom normalnom, najblaže rečeno jednom rječju - gadi. Suvišno je pominjati njihove nastupe po medijima, na sjednicama, u dijalozima sa neistomišljenicima, u parlamentu itd, koji su sve samo ne kulturni. Baš kao što nema potrebe ni diskutovati o krajnjoj nekulturi, neobrazovanju, uništenom školstvu, prebrojavanju krvnih zrnaca, netoleranciji, mržnji, jednoumlju, osnovnom kućnom nevaspitanju... kojima su svesrdno doprinijeli i konstantno doprinosi ogromna većina onih kojima su današnjih dana "puna usta" Njegoša, jer sve to svakodnevno živimo a očigledno je na svakom koraku.
Povrh svega, takođe na očigled, ova istorijska ličnost već se previše dugo povlači kad god treba da bi se podstakle podjele, raskoli, sukobi i skoro pa po pravilu koristi u dnevno političke svrhe. Svi redom su, činjenica je, samog Njegoša sramno otrcali. Srećom njegov opus i istorijski značaj ne mogu ali to nažalost i nije neka utjeha.
Ipak, na tome se ne zaustavlja pa se zato otišlo i korak dalje i osmislio "praznik". Populistička bezvezarija bez ikakvog smisla u aktuelnoj "kulturnoj" situaciji i još jedna u nizu pomenutih manipulacija ovim velikim čovjekom.
Ali da sve ne bi bilo tako crno, dobra strana ovog praznika je što su se radnici (čitaj robovi) u trgovačkim lancima dva dana pošteno odmorili, što su se školarci 2 dana oslobodili škole, uhljebi u opštinskoj i državnoj administraciji dobili još 2 dana nerada, a ove godine svima još bolje jer je prije praznovanja "pao" vikend pa je došlo do spajanja i pravog malog četvorodnevnog uživanja. Eto pozitivne strane, a sve ostalo je prazna priča koje bi se, vrlo vjerovatno, i sami Njegoš posramio.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар