I evo ga, sitno odbrojavamo do početka novog, 55. po redu izdanja festivala u koji se Herceg Novi, takoreći, "kune", festivala koji je u svojoj izuzetnoj karijeri imao uspona i padova, festivala koji je svoj vrhunac imao u vrijeme Jugoslavije ali koji, manje ili više uspješno, pokušava da vrati svoj stari ali i uglanca novi sjaj. Festival je to koji je do 1990-ih Herceg Novi stavljao u sami centar zanimanja jedne izuzetne neponovljive zemlje. A sve to zahvaljujući jednom fascinantnom i nježnom pahuljastom žutom cvjetiću dobro nam poznatom pod imenom - mimoza.
Taj prekrasni cvjetić sunčano žute boje svakog februara opčinjavao je Herceg Novi i njegove goste koji su se bukvalno u rijekama slivali u naš grad, a istu tu opojnu magiju širio je ulicama gradova širom Jugoslavije, tih februara snijegom i hladnoćom okovanih. Te male žute pahuljice bile su prvi pravi vjesnik novog ljeta, obilja sunca i novih početaka. Ali zašto pišemo u i o prošlom vremenu i izdanjima? Nažalost zato što je iz godine u godinu očiglednije i jasnije svakom i nasumičnom posmatraču da taj mali pahuljasti cvjetić iz svog grada, grada koji ima festival u njegovu čast - iščezava.
Taj mali žuti cvjetić godinama unazad gubi bitku sa uništenjem za šta direktnu krivicu snose oni koji se, ili se deklarativno, ponose njim - Herceg Novi, njegova rukovodstva i njegovi stanovnici, dakle MI.
Ako se samo malo podsjetimo prošlosti, sjetićemo se da je žuta boja malog pahuljastog cvjetića na velikoj većini, što javnih što privatnih, lokacija duž naše Opštine "iskakala" gdje god bi se pogled zadržao. Da li od "samica" u dvorištima i kraj puteva ili od sadnica iz planskog uzgoja, manje je bitno, važno je to da je svakom od nas mimoza bila na dohvat ruke za razliku od danas.
Samo se malo osvrnite oko sebe i potražite mimozu, vidite li je? Samo mali broj Vas na ovo pitanje će odgovoriti potvrdno.
Da li ovaj problem uviđaju i oni koji donose odluke? Nekako bi smo to "uviđanje" okarakterisali kao "jedan korak naprijed, dva nazad" jer za sada još nismo čuli da je Opština donijela strategiju i jasan plan o zaštiti i podsticanju sadnje mimoze u gradu mimoze.
Naime, logično bi bilo da ako imate manifestaciju u koju ulažete gomilu gradskog novca i koja je glavni adut tzv "mrtvog" turističkog perioda a vrti se oko jednog cvijeta, onda učinite sve da se grad žuti i bude potpuno okupan istim tim cvijetom umjesto da se grančica tog cvijeta nabavlja, u nekim slučajevima i od "divljih" preprodavaca po ulici.
Logično bi bilo da je taj cvijet dostupan slobodno baš svakom građaninu i gostu grada.
Logično bi bilo da umjesto jelki u Parku Boke bude makar raznih vrsta mimoza ako je već sve ostalo iz te jedinstvene botaničke bašte uništeno.
Svaka čast palmama, ali ako su uništene a alternative nema ili ke se ne želi pronaći, neka ih zamjene mimoze... itd, itd... Ali, kad nema logike ni u čemu, zašto bi je bilo i u ovom slučaju.
Lijep je početak promjene na bolje najava da će na javnim površinama biti zasađeno 30 stabala mimoza, ali, kako rekosmo, "jedan korak naprijed, dva nazad", jer će jedan dio sigurno biti uništen našom nebrigom i nevaspitanjem a tokom cijele godine nastaviće se sječa i onih preostalih koje su se našle na putu betonu i ciglama.
Zato evo i još nekih potpuno besplatnih i dobronamjernih prijedloga Opštinarima koje plaćamo iz naših džepova:
- Hvalite se rekordnim bidžetom, onda ne bi trebao biti problem izdvojiti nekoliko hiljada eura godišnje kao podsticaj za svako zasađeno stablo onome ko ga želi zasaditi ma svom imanju. Naravno, uz strogu kontrolu da li je to i urađeno i uslove da se ne smije posjeći bez dozvole grada.
- Stroge kazne za sječu stabla mimoze bez dozvole ili uslov da za svako posječeno stablo mimoze moraš zasaditi jedno novo o svom trošku i u dogovoru sa, npr, Komunalno stambenim
- Organizovan otkup ili prikupljanje pred Praznik mimoze
- Registracija svakog novog stabla
Imalo bi tu još prijedloga a i Vi dragi čitaoci slobodno dodajte neki svoj. Pa ako je ovo grad mimoza a i grad svih nas onda neka takav i bude i neka toj mimozi, kako pjesma kaže, Herceg Novi zaista bude srcu najdraži umjesto da je bude strah da li će već sutra biti na meti motorne pile.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар