Za nama je prva sedmica akcije "Limitirana cijena". Akcije suzbijanja inflacije i poboljšavanja životnog standarda ili još jednog populističkog bacanja prašine u oči, pitanje je sad? Sudeći po priloženom jadu na policama trgovina, jasno je, ovo drugo uz očiglednu činjenicu da je država ponovo pokazala nedostatak želje da se odupre lihvarima zvanim trgovački lanci.
Kako i zašto? Krenimo redom.
Kada je prvobitno najavljeno da se sprema nova akcija protiv inflacije a u svrsi poboljšavanja standarda, veliki dio građana pozdravio je to sa optimizmom i nadom da se konačno odmaknulo od sprdnje u 2 čina zvane "Stop inflaciji".
Optimizam je tim više bio veći jer je najavljeno ograničenje marži na čak oko 5.000 proizvoda. Kao bomba najava je odjeknula i u okruženju jer je bila znatno opsežnija i od one u Srbiji i od one u Hrvatskoj koje su,uzgred rečeno, isto tako neslavno propale i bile samo čist populizam i pokušaj ubiranja glasova naivaca baš kao i naša "Stop imflaciji".
Smatralo se da je ova najnovija akcija u Crnoj Gori ipak nešto ozbiljnije i konačan prvi korak ka obračunu sa pljačkaškim trgovačkim lancima.
Ali, ubrzo je uslijedio "hladan tuš". Nakon prvih "zapomaganja" jadnih i ugroženih trgovačkih lanaca u Crnoj Gori, broj proizvoda je sa 5.000 pao na 500 što je bio prvi signal debakla da bi nakon dogovora Vlade i Privredne komore postalo jasno da je ovo, kako bi se reklo žargonski, isti k...c samo drugo pakovanje. Suštinski, razlika u tom "pakovanju" odlikuje se u imenu akcije, obrazloženju da ovo sada nije samo protiv inflacije nego i snižavanje radi poboljšanja standarda i kupovne moći (tako nekako) i po tome što ministar nije pravio cirkus lažno puneći korpu sa "akcijskim" proizvodima za TV kamere (makar mi to nismo vidjeli).
A onda je došao i taj dan, akcija je krenula a obuhvaćeno je tek oko 50 proizvoda (od prvobitnih 5.000) i opet uglavnom onih koji imaju manju prođu, i opet bez voća i povrća, i opet samo pojedinih u kategoriji, i opet ograničeno na 2 mjeseca, konkretno do kraja maja, što će reći taman na vrijeme da cijene podivljaju pred sezonu i da se sve višestruko nadoknadi.
I već prvi dan se samo dokazalo ono što smo već i iz samih odluka Vlade uvidjeli - država je opet kapitulirala pred kartelom trgovačkih lanaca. Fudbalskim rječnikom Crna Gora : kartel trgovina 0:3.
Trgovački lanci su tako opet izdriblali sve nas preko institucija vlasti. Nebitno koja je Vlada i ministar u pitanju, uporno se ponavlja osnovana sumnja da neko nekog ima u šaci. Ko tu koga reketari, ucjenjuje ili nešto više ili drugačije, nemoguće je reći ali ono što je itekako moguće reći je da trgovački kartel pretjerano manipuliše državom.
Monopolistički položaj i dogovaranje cijena odavno su i više nego očigledni svakom ko mora kupiti nešto u prodavnici. "Zapomaganja" trgovaca da će propasti, da će morati otpuštati, da će biti nestašica, skraćenja radnog vremena, da će ih uništiti neradna nedjelja, itd... su ustvari otvorene prijetnje državi i nasilan pritisak a sve sa konačnim ciljem blokiranja konkurencije i zaštite anarhije i deranja građana bez anestezije.
Već i vrapci na grani znaju da su sve prijetnje "pucanj u prazno", čisti blef, i da oni to nebi uradili ni pod razno. Nema ni teoretske šanse da bi trgovački lanci ispunili neku od prijetnji i time radili u korist sopstvene štete.
Jer neće trgovački lanac propasti zbog ograničene marže određenih proizvoda već zbog nepravilnog, bahatog, nesposobnog i neracionalnog vođenja poslovanja, neće otpuštati jer im svima ionako non-stop fali radnika toliko da ovi robovi koje tako mizerno plaćaju za tu platu već odavno rade najmanje 2 posla odjednom, neće skratiti ni radno vrijeme jer su pohlepni za svaki mimut, neće ih uništiti ni neradna nedjelja jer bi od njenog uvođenja do sad već mnogo radnji bilo zatvoreno a uz to svi znamo da se promet jednostavno prelio u subotu i ponedjeljak, baš kao što neće ni izazvati nestašice pogotovo ako država makar na trenutak skupi muda i pokaže zube.
Ali neće, država je jaka samo na riječima. Džaba u svemu prijetnje da će inspekcija kazniti lance koji se ne pridržavaju akcije jer znamo da neće. Bolje rečeno, ne smije ih kazniti jer kada bi imspekcija zaista radila svoj posao po trgovinama dominantnih lanaca u Crnoj Gori najmanje pola bi bilo trajno zakatančeno. Štaviše, još jedan dokaz izostanka volje države da zavede red, ili je u pitanju nešto drugo, već gore pomenuto - ko koga ima u šaci.
Dakle od kazni ništa pogotovo kad znamo i za najčuveniju mamipulaciju cijenama na koje niko nikad od nadležnih nije odreagovao. Znate je i Vi dragi čitaoci ali ćemo reći "car je go" pa je i napisati. A ona se radi ovako:
Ako je puna cijena proizvoda "X" juče bila 2 eura, danas je taj proizvod na akciji (ili u sklopu Vladinog ograničenja marži) sa prekriženom punom cijenom od 2,20 koja je, zamislite, sjajno snižena te je akcijska cijena sada 2,05. Dakle juče 2 eura, danas "na akciji "2,05, a taj isti proizvod je prije sedmicu ili dvije već plaćen u veleprodaji, na primjer, 1,40.
Činjenica jeste da je to legalna trgovačka obmana ali problem je što su takve obmane kod nas prevršile sve mjere.
Domaće trgovačke lance vode potpuno trgovački nekvalifikovani ljudi koji nemaju pojma o baznim osnovama trgovine. Najbitnije je da su "menadžeri" i da se fotkaju vitrine, a jedino što su o trgovini naučili su samo pomenute obmane.
A da kojim slučajem naše trgovine vode makar i površni poznavaoci trgovačkih pravila onda bi bilo znatno manje bačenog voća, povrća i peciva, bilo bi klasifikacije, voća i povrća, mesa i mesnih prerađevina, bilo bi ekspresnih snižavanja cijena pred istek roka trajanja umjesto bacanja,itd a što bi se u ogromnoj mjeri pozitivno odrazilo na pad cijena, veći promet, bolje akcije... a samim tim u konačnom, vrlo je moguće i da ne bi ni bilo potrebe za "teatralnim" akcijama poput "Limitirane cijene".
Dokazano nekvalifikovami vode i državu jer ako je ova "akcija" najveći domet stajanja na put trgovačkom divljanju onda nam se crno piše a "ekspertski" premijer je, čini se, ili ozbiljne lekcije iz ekonomije propuštao na fakultetu, ili nema petlju, ili nešto treće.
Uz sve ovo suvišno je pričati i o građanskom bojkotu koji se nekako uvijek stidljivo kao prijedlog provlači u ovakvim slučajevima. Suviše smo osioni, objesni i nesložni i tako nešto je unaprijed osuđeno ma propast jer kako objasniti to da umjesto da nedjeljom bojkotujemo kioske, srušimo promet, pritisnemo robovlasnika i podržimo radnice koje nemaju "ni svetka ni petka" slobodno, nama baš tada, nedjeljom, 1. januara, na Božić ili Uskrs treba neka glupost. Toliko o nama.
Kad se podvuče crta stvar je očigledna - od "pompezne" akcije ni ovaj put ništa. Dok se nešto ne promijeni, dok konačno ne dočekamo zdravu i pravu konkurenciju prisiljeni smo trgovati u ovakvim trgovačkim lancima svjesno znajući da smo pokradeni i "stezati kaiš" jer sa ovakvim "akcijama" i kapitulacijama države prepušteni smo sopstvenom snalaženju. Zaista je bolje da ovakvih "akcija" nema nego da su ovakve. A onaj ko može, nastavlja po starom, put pod noge pa po špenzu u Župu dubrovačku, u Evropsku uniju - sada.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар