 |
| Rudolf Karužić Njunjo, novski odžačar - bista u prirodnoj veličini u centru Herceg Novog |
Ljudi, da li ste vi svi svjesni u kakvom mi blagostanju od države živimo!? Da li razumijete da mi jednostavno nemamo briga!? Mi nemamo čime da se bavimo!!! Sve je rješeno!!! Sve je savršeno!!! Šta bi jedan Monako dao da brine naše brige!? Pa kod nas je sve tako sređeno i uneređeno da nam je jedino ostalo da se natežemo oko spomenika! Eto gdje mi živimo a tako smo nezahvalni! Pa kako nas nije sramota??? Bogom dani grob... ovaj, kreatori naše budućnosti su nas za vjeke vjekova upokojili, ili se ono kaže uspokojili, tako nekako, da nam je jedino preostalo da kroz državu cecamo spomenike kao šah-figure.
Eto na kojem visokom stepenu inteligencije se nalazimo a do kojeg su nas naše velike i drage vođe, bogovi sunca i raznorazni doktori za kulturu i njima slični doveli. Svaka im čast!
Omogućili su nam da se tek onako sporadično, iz zabavne ćakule uz kavu bavimo krahom turističke sezone, penzijama iz budžeta, šporkicom kakve odavno tokom sezone nije bilo, deranjem i pljačkom monopolističkih trgovačkih lanaca, iznemoglošću vatrogasaca bez ikakve normalne i savremene opreme u borbi protiv katastrofalnih požara, razvaljivanjem puteva i izazivanjem saobraćajnih kolapsa, gašenjem i restrikcijama vode već u prvom danu septembra da bi što bolje i brže poćerali ovoliku navalu turista, raspadima građevina, uništavanjem zelenila, pukotinama na skoro svakom kantunu od kojih neke ozbiljno prijete bezbjednosti ljudi, otkazima sposobnim zbog zapošljavanja podobnih... Ma sve same lake ljetnje teme za guštanje, slobodno nastavite niz.
Ali spomenici su bitni! Oni život znače! Od onog u Beranama do Njunja, od Tvrtka naopačke do Mirka Komnenovića... Te miči onog, te naperi ovog... dileme, dileme, problemi, problemi...
Onog u Beranama makli, čudi li ikog zašto, pa onda makli i onog u Gusinju, opet čudi li ikog zašto... pa na kraju je fasovao i Njunjo poslije 16 godina, onako preko noći, kurvanjski i podmuklo, kako naši "oci", bogovi sunca, država - to sam ja drage velike vođe jedino i znaju.
I dok se za onu prvu dvojicu zna zašto - za Njunja i dalje blage veze nemamo... da l' zato što je Rudolf, da l' zato što nema papira, da l' nešto treće... 'bem li ga, Đavo će ga znat...
Ali, svidio se Njunjo nekom ili ne, ipak se mora priznat da je vremenom postao turistički simbol grada, baš poput mnogih sličnih u evropskim gradovima, te su ga turisti sve više prihvatali, simbolično mu trljali nos, slikavali se pored njega iako suštinski nemaju pojma ko je i šta predstavlja jer neki "biser" mudrosti ništa opširnije nije napisao na balkanskom ni na engleskom pa onda ko ne zna morao je pogađat metodom eliminacije šta i ko bi to mogao bit.
No ipak su polako sve više kontavali pa je tako Njunjo i došao do statusa turističkog simbola za razliku od, na pogrešnu zgradu postavljene, spomen ploče Zuku Džumhuru i to tako da je niko ne vidi (neki bi rekli namjerno "skrivena"), ili za razliku od spomenika osnivaču grada Tvrtku koji, kako neko reče "gleda u mudante" umjesto da gleda na pučinu, što je opet zamisao nekih "bisera" koji su to obrazložili kao da "gleda na grad".
Ali najbitnije u svemu je da se Njunjo makne, on je najveći i najomraženiji problem našeg grada, nešto kao spaljivanje karnevala - Njunjo je kriv za sve nedaće.
A i ko jebe još jedno destregavanje, naperiće se nešto novo, na primjer spomenik Mirku Komnenoviću jednom od najvećih gradonačelnika u istoriji grada i to tačno među krtole - po sred pjace ali sa sve papirima, regularno, jer tako naređuje i liječi doktor kulturu - samo regularno sa receptom u rukama da ne bude poslije žalbe. To što će se ta ista pjaca destregat i ni strva od nje neće ostat, a jebi ga... ma čekajte, pa dićemo spomenik i njoj! Što da ne kad nam je ovako krenulo!?
Jedino nikako da se sjetimo da dignemo spomenik zdravoj pameti. Ne bi to bila neka ekstra veličina, ali bilo je sasvim dovoljne veličine dok je bila živa do kraja 1980-ih kad je nad njom izvršeno brutalno ubistvo.
Uh, koja bi to turistička atrakcija bila! Zamislite samo, turisti iz čitave bivše Jugoslavije bi pohodili naš grad, nešto kao hodočašće, svi jedinstveni jer im nedostaje iste a mi naročito ponosni jer nam je od iste najmanje ostalo.
I nema diplomatskih protestnih nota, i nema protivljenja, i nema skandala... samo gledamo svaki dan u naš spomenik zdravoj pameti dok uz kavu ćakulamo o gore navedenim i mnogim drugim sličnim trivijalnostima... ah, miline naše.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар