Naravno da je naša građanska i ljudska solidarnost neophodna u ovom užasnom trenutku za našu zemlju zahvaćenu nizom ogromnih požara gdje nažalost imamo i ljudske žrtve, gdje je materijalna šteta već sada izuzetno velika i gdje je previše ljudi za ovu malu zemlju ostalo bez imovine i oštećeno. Sigurno ne postoji niko normalan ko će to i pokušati da ospori. Kao i u mnogim slučajevima do sada onaj obični, "mali" čovjek će se iskazati i pokazati koliko je, u stvari, velik pogotovo kad se udruži sa drugima. Znate već one poznate stihove "Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može..."
Ali, opet na našu veliku žalost, i ova tragedija pokazala je u kakvoj državi živimo i ko i kakav soj ljudi uporno dovodimo u fotelje.
Dok još uveliko traje borba sa požarima, Vlada Crne Gore je najprije odlučila da se otvori račun za pomoć, za sanaciju posljedica štete nastale tokom požara na koji će se moći donirati. Uz to, kako je saopšteno, Vlada je već dala nalog Ministarstvu finansija da obezbijedi sredstva neophodna za opremu i gašenje požara a nakon zvaničnih procjena pomoći će građanima i u sanaciji posljedica. Kako dalje kažu, posebno cijene veliko interesovanje pojedinaca, kompanija i država koje nude pomoć i podršku za obnovu i sanaciju uništene imovine. Dan poslije, nevjerovatno ali istinito - Vlada, čitaj država, ekspresno opredjeljuje sredstva za, na primjer: helikoptere, dijelove, opravke, nabavke...
Dakle kreće potraga za sponzorstvima i prošenje para iako to nikako ne bi trebao biti poziv jer, u najkraćem rečeno, ovo što je gore navedeno u saopštenjima Vlade ustvari i jeste dužnost države - da opremu obnavlja i nabavlja iz budžeta, odnosno od poreskih obveznika tj građana što znači da smo svaku nabavku opreme mi već platili i izdvajamo za to svakim novim plaćanjem bilo kakvog poreza i nameta, a ne da se traži prošenjem tj "apelima", "pozivima na jedinstvo i solidarnost" i SMS porukama.
Iako nikad nije kasno, ipak se mora reći da se nikako nisu smjeli čekati ovakvi trenuci, pogotovo što smo se i prethodnih godina nekoliko puta "opekli" velikim požarima, da se pokrene pitanje nabavke opreme i da se odjednom odvajaju sredstva. To se odavno moralo raditi u kontinuitetu, godinama, bez obzira da li se nešto dešava ili ne. U to država mora ulagati i niko od nas običnih građana ne bi za to ni "A" rekao.
I sve bi to na neku prvu loptu bilo lijepo, možda čak i pohvalno, za ponekog neodgovorno i nesmotreno, da - ne živimo u Crnoj Gori.
Jer svako ko živi u ovoj zemlji dobro zna za nevjerovatnu količinu bahatosti čim se dograbi fotelja na bilo kom nivou - od lokala do države. Skoro svaki ubogi dan "iskoči" neko divljanje i čerupanje novca građana ove zemlje.
Za početak samo recimo da jedna od najmanjih evropskih zemalja ima jednu od najvećih Vlada na svijetu kandidovanu čak i za Ginisovu knjigu rekorda. Mastodont sa gomilom potpuno bespotrebnih ministarstava, pa onda i sekretara, podpredsjednika, zajenika zamjenikovih zamjenika, odbora, pododbora, komisija, agencija, sekretarijata... i sličnih mašinica za čerupanje, koje služe jedino i isključivo za uhljebljivanje partijskih vojnika od kojih čitava masa uopšte i ne dolazi na posao, niti zna i koji im je posao, ali plata zato redovno leže na račun.
Pa onda tome dodajmo isti sistem samo na lokalnom nivou, sa čitavim nizom uhljeba u javnim lokalnim preduzećima koji na isti način čerupaju gradske kase, pa zbog toga moraju podizati harače građanstvu i privredi ne bi li namakli sredstva za ta beskorisna stvorenja, što se onda odražava i na ionako loš standard.
Pa onda dolijmo još malo ulja na požar, pa pomenimo masovna ugrađivanja u, vjerovatno, svaki živi tender za bilo šta, bahaćenja i rasipanja budžetskih sredstava na razne budalaštine (gondole i slično), bahaćenja službenim kolima i rasipanje goriva, odvojene živote, službene telefone, kartice, žderačine po kafanama, dnevnice, svako malo "službenih" putovanja radi palamuđenja koje rezultiraju jedino time što je guzica "funkcionera" vidjela puta ali zato taj put sve nas masno košta pogotovo ako se vode ljubavnici, ljubavnice, djeca, ujne, tetke, babe pa i to mi sponzorišemo.
I još mnogo koječega, da ne nabrajamo, uglavnom kad bi se makar dio svega toga sabrao, vrlo vjerovatno je da bi se za 3 do najdalje 6 mjeseci sa samo malo najurenih uhljeba, rezanja kartica funkcionerima i domaćinskim raspolaganjem građanskog novca lako nateglo za, na primjer, čitav 1 glanc nov Air tractor cijene oko 5 miliona eura, a koliko bi se tek moglo nabaviti novih modernijih vatrogasnih vozila i opreme, možemo samo zamišljati. I zamislite onda količinu ušteđenog novca u nekoliko godina i koliko bi to bilo moderne opreme nabavljane u kontinuitetu.
Isto važi i za obnovu uništene imovine - itokako je država dužna da se pobrine o tome jer joj je svaki od građana pogođenih katastrofom to već platio kroz poreze i harače. I tu nema rasprave, nikakvi SMS-ovi koliko god ljudska solidarnost bila potrebna i na djelu. To što je neko očerupao sredstva, sad nije briga građana - izvolite platite.
A pritom sve se ovo odnosi na požare i nismo ni pomenuli SMS-ove i apele za liječenje ljudi, katastrofalno stanje u bolnicama i uopšteno javnom zdravstvu, školstvo, javni sektor ...
Tim više, kad znamo što znamo, država ne bi smjela ni da pomisli na poziv za doniranje - ona ima para, i svi znamo da ima jer joj mi punimo kasu, ali je mnogo veći problem kako se one troše jer sve to ide na naš račun.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар