Neprijatelj nikad ne spava - čuvena je ovo krilatica koja je bila "usađena" u glave velikog broja generacija živjelih u Jugoslaviji. Koliko je bila tačna može se naširoko diskutovati, možda će to jednom pokazati i istorija, ali ono što je sigurno je da smo joj vremenom dali novi život - danas je poprimila drugu, nažalost veoma ozbiljnu dimenziju.
Dok je to bila mantra komunističkog i socijalističkog uređenja posmatrana je često kao šala, ali onda je gomila pokvarenjaka, onog najgoreg među nama, podivljala i pokazala svoje pravo lice pa se ispostavilo da neprijatelj zaista ne spava već se svo vrijeme pretvarao i obmanjivao i da je ustvari tu među nama ali nas "patriotski" uči da je neprijatelj ustvari naš prvi komšija sa kojim smo samo dan prije toga potpuno normalno živjeli, jer, eto, nije kao mi, tj krsti se sa 5 umjesto sa 3 prsta ili se daleko bilo, pu-pu, klanja, odnosno obrnuto zavisi od lokacije (samo jedan od "razloga").
Pa nas je onda neprijatelj uvjerio da nam nije dobro u bratstvu i jedinstvu, miru, komunizmu i socijalizmu pa nas je "poveo" u tranziciju u demokratiju, kapitalizam i silni patriotizam, odnosno odveo nas je iz nečega u jedno veliko ništa.
A u godinama takozvane tranzicije naš neprijatelj je fino planski i sistematski izvrnuo i naopako podesio demokratiju tako da se svodi na definiciju "kad 2 budale nadglasaju 1 pametnog" a kapitalizam koji je ionako kuku-jao za malog čovjeka dodatno podesio na mod kriminalno-pljačkaško-robovlasničkog sistema.
Kako bi naš neprijatelj ipak mogao mirno da spava i spokojno plovi bespućima lova u mutnom, naravno, trebao je stvoriti još neprijatelja.
I tako smo došli do toga da je nekadašnja izreka upotrijebljena da bi uništila i zamijenila sva uvjerenja i tekovine bratstva i jedinstva u kojima smo odgajani i poprimila drugu, nažalost veoma ozbiljnu dimenziju.
Došli smo do toga da je svako svakom neprijatelj, a prvenstveno onaj sa kime ste dijelili to isto bratstvo i jedinstvo u kojem ni njemu ni vama ama baš ništa pod kapom nebeskom falilo nije.
Stvorena je takva situacija da se neprijatelj postaje onoga trenutka kada se nekom ne svidi vaš komentar ili stav na nekoj društvenoj mreži o nekom događaju. I nije bitno da li je vaš komentar i mišljenje možda potpuno ispravno, ne, vi ste neprijatelj za svakog ko misli drugačije.
A ako se radi o nekom događaju aktuelnom u dojučerašnjoj bratskoj republici, pa to je pravi san naše fabrike neprijatelja! Navala mržnje bez ikakve granice i zdravog razuma preplavi portale i društvene mreže.
Konstruktivan razgovor i "borba" argumentima postali su nešto poput misaone imenice. Prava razmjena argumenata postaje prava rijetkost. U svemu tome odavno je nestalo nešto poput "Izvini, imaš pravo, priznajem, moja je greška..."
Došli smo do toga da se u bilo kom nedostatku bilo kog pa čak i najmanjeg argumenta onaj ko drugačije misli ili podržava neku drugu opciju ili i dalje u sebi ima duh bratstva i jedinstva, ili na njega jednostavno fabrika mržnje prema drugima nije djelovala, u bilo čemu automatski proglašava neprijateljem.
A šta realno govori to tako olako etiketiranje neprijatelja? Odgovori su ustvari vrlo jednostavni i očigledni onima ko hoće da ih vidi.
Najprije, čista slabost i nedostatak argumenata kojim "patriota" brani svoje mišljenje. U nedostatku istih, oponenta je najlakše napasti da je - neprijatelj... mada može i izdajnik, strani plaćenik, prodana duša... izbora je obilje.
Tome se dodaje i paničan strah i usađena fobija od "povampirenja" Jugoslavije i tog strašnog bauka bratstva i jedinstva. U tu svrhu, tek onako da se svjetina ne bi, pu-pu, daleko bilo, dozvala pameti, valja je podgrijavati raznim Thompsonima, Bajama, Pavlima, ustašama, četnicima, partizanima, orgijanjem na stadionima, lomljenjem auta, umnim prosipanjima "šta su oni nama radili" prije 7.867 godina, pa onako na primjer, upornim insistiranjem na "našem" i "njihovom" Božiću ili Uskrsu... Sve u svemu bilo šta samo da se nikako ne dopusti da se plam šovinističke farse ugasi.
Taj plam majstorski uigrano održavaju naši glavni i zajednički neprijatelji koji nas uz gore pomenute "incidente" svađaju svakodnevno, a pogotovo pred svake izbore, ali i TV nastupe, intervjue, diskusije, rasprave... Tada navlače svoje, baš za te prilike kreirano, lažno odjelo dušebrižnika, prijatelja, mirotvoraca, promotora dijaloga, svo vrijeme se sa "onim drugim" prepiru ko je veći neprijatelj bio nekad ili je sada - javno, dok sa istim "onim drugima" zajedno loču, žderu i dijele plijen gore pomenute naše verzije kapitalizma i demokratije - tajno i, kako rekosmo, majstorski uigrano.
Dakle, uporno na potpuno pogrešnoj adresi tražimo neprijatelje i još upornije odbijamo da to shvatimo i prihvatimo jer, jebiga, nije lako prihvatiti da su te zajebali.
I gdje smo onda sad? Oko trećina stoljeća prošla je od krvavog nestanka Jugoslavije. Onome ko stoji čvrsto nogama na zemlji i ko je zadržao makar gram zdrave pameti, onome ko nije podlegao nacionalističkim sranjima, trovanjem političara, zaluđivanje religijom, onome ko je makar malo zadržao i nije popljuvao svoje kućno vaspitanje da ljude dijeli na dobre i loše a ne na pravoslavce i katolike, srbe, hrvate, bosance, crnogorce... onome ko je zadržao kosmopolitski duh usađen u Jugoslaviji, onome ko je zadržao usađenu dozu racionalnosti i objektivnog pogleda na svijet oko sebe... stvari su odavno jasne - planski su od nas napravljeni neprijatelji, planski se bratstvo i jedinstvo demonizuje iako, kad objektivno razmislite, ono nije bilo utopija, ono je bilo potrebno jer smo odavno "provaljeni" kakvi smo.
Iskreno, kao nekom rođenom i vaspitanom upravo u duhu bratstva i jedinstva, nekom ko je naučen da prihvati samo jednu podjelu - onu na dobro i zlo, kao nekom kome je gotovo po pravilu uvijek druga nacija ili religijska pripadnost prije pomogla nego "neko njegov", povraća mi se kad čujem kako neko kaže "nikad više neću u Dubrovnik". Šta ti je Dubrovnik skrivio... da nije možda da si ti ili onaj koga si podržao nešto skrivio njemu? Ili kad čujem "njihov Božić". Ne, svaki Božić baš kao i Uskrs je moj, mog komšije, mog prijatelja, moje bogatstvo, moja radost baš kao i "njegova". Ta sranja "nikad više, naše i njihovo" i slična isto važe i za suprotnu stranu, ma za sve seronjske strane u onome što je ostalo od Jugoslavije.
Ali, realno, koliko god je grozno, nije se za čuditi. Decenijama se planski držimo udaljeni jedni od drugih da se, daleko bilo, pu-pu, ne bi ponovo upoznali i vidjeli da možemo i pojest i popit, i poslovat, i ić jedni kod drugih na slavlja, možda se i zavoljet, i stupit u brak, i družit se, i svakako bit prijatelji. Baš kao nekad jer bilo je moguće, i bilo je realno, i bilo je iskreno. Osvrnite se malo oko sebe i vidjećete koliko je "mješovitih" brakova uprkos svemu opstalo, koliko je prijateljstava opstalo, koliko je poslovnih partnerstava opstalo, koliko je drugarstava i kontakata obnovljeno, a uz to, koliko se uprkos svemu takvih mostova opet stvara... I vidjećete, samo ako otvorite oči i um.
E pa ja Vama neću biti neprijatelj, a Vi ako to želite biti meni, a šta da Vam kažem... žao mi Vas je.
Iz dana u dan Jugoslavija ili makar nešto slično nam je sve potrebnije, i sve će potrebnije i biti, svidjelo se to nekom ili ne jer se sve više pokazuje i dokazuje na kakve smo budalaštine nasjeli i uništili živote svih budućih generacija.
U to ime - SRETAN VAM DAN REPUBLIKE!
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар