Zaostavština

Kada je rumunski diktator Nikolae Čaušesku 1980-ih želio napredak, jedinstvenost, pokazivanje nadmoći ali i ostaviti iza sebe nešto posebno - uništio je stari Bukurešt da bi izgradio najveću zgradu parlamenta na svijetu. Kada je početkom 1990-ih nešto slično poželjela nepismena budala iz BiH - rekla je da će, ako treba, izgraditi stariji i ljepši Dubrovnik (pukom srećom u tom nije uspio). Par decenija kasnije jedan, nečemo ga imenovati jer je još aktuelan, je opet poželio to isto - pa je uništio željeznički saobraćaj cijelog tog dijela Beograda dok je zgrada glavne željezničke stanice od kulturne važnosti postala javni WC i devastirano ruglo. Sličnih primjera u istoriji je još bezbroj a suštinski se razlikuju u samo dvije stvari - ili je to uradio potpuni ludak ili neko za koga je primjeren samo vulgaran izraz tj. više njih pa se nismo mogli odlučiti koji bi stavili ili ono najgore - kombinacija to dvoje. 

Nije to nažalost zaobišlo ni Herceg Novi. U skorijoj istoriji svi su htjeli neke svoje zaostavštine pa ga je svako fino na svoj način zapišao i zasrao, a jedan od onih koji neodoljivo podsjećaju na gore pomenute slučajeve je upravo i destregavanje gradske pjace. Istini za volju, slučaj nije ekstreman poput gornjih, ali za naš mali grad itekako je značajan.

Micanje pjace sa lokacije gdje je decenijama bila odluka je onih kojima je dato povjerenje da mijenjaju grad na bolje a ne na gore, ali su oni nešto dobro pobrkali i uporno "zaboravljaju" nešto što uvijek moramo imati na umu - da nisu sve promjene dobre (a ovaj grad kao da se baš pretplatio na loše). 

tekst se nastavlja...

PROČITAJTE JOŠ: Novska pjaca koje više nema. Mala štorija kako je to bilo nekad

Zato se tu nekako i nameće pitanje kojoj strani "naginju" oni koji ovakve odluke donose i provode. Svakako, stručna procjena (koja bi pred svake izbore trebala biti obavezna za sve kandidate) spada u domen psihijatrije ali, laički gledano, nekako nam ne izgledaju suludo, naprotiv, svi izgledaju vrlo lucidno i suvislo pa zato jednostavnom metodom eliminacije upadaju u onu drugu kategoriju. 

Ako tome dodamo razne krajnje sumnjive žurbe, tendere u trajanju dužine vikenda, ad-hok najurivanje zakupaca tezgi, kršenje ugovora sa njima, direktno ugrožavanje njihove egzistencije, sabijanje "privremeno" u baštu nekadašnjeg Mliječnog restorana koja je potpuno neuslovna i neprilagođena, budalaštine o novoj lokaciji na Dubravi ili čak kod autobuske u Igalu pored žive (bolje rečeno mrtve) pjace koja u Igalu več postoji ali je niko ne ferma niti oživljava, odnosno očiglednu nebrigu i nedostatak trajnog i sigurnog alternativnog rješenja, trošenje novca građana na privatne objekte, u javnosti otvorenu i sa velikim razlogom utemeljenu sumnju da se nekome direktno pogoduje, nepoznanicu koliko će se novca građana uopšte i potrošiti, plan koji i dalje nije definisan i mijenja se... i još mnogo, čak i previše, anomalija i očigledno mutnih rabota onda se svakom građaninu sama po sebi nameće upravo ta druga kategorija za koju, kako rekosmo, ne možemo izabrati dovoljno adekvatan vulgaran izraz jer je izbor veliki što ujedno znači da je i Vi, naravno, možete nazvati kako god želite, izbor je širok i samo na Vama.

Ali za očekivati je to od takvih iz te druge kategorije (kako god je nazvali) jer njih savršeno boli kurac za duh i život grada, njih vodi samo i jedino interes, iako će, vrlo zanimljivo, upravo oni iz petinih žila urlati da će baš taj potez koji rade, "oživjeti" već odavno ubijeni centar grada i vratiti mu duh iako veze nemaju niti ih uopšte zanima kakav je stvarno duh grad imao prije samo 20, 30, 40 godina a da i ne pominjemo zlatno doba Jugoslavije... Pritom neće propustiti priliku ni da napadnu kritičare njihovih poteza pogotovo ako su kritike utemeljene i argumentovane... jbg, napad je najbolja odbrana a i sve u svrhu odbrane interesa.

I ko jebe gradska kultna mjesta, njegov način života... pravićemo nova, to je "naša zaostavština" (primjećujete li sad sličnost sa onim sa početka?)

tekst se nastavlja...

PROČITAJTE JOŠ: Kad je grad bio živ - spisak privrednih objekata od Sat-kule do Glicinije u drugoj polovini 20-og vijeka

No najgore u svemu i krajnje zabrinjavajuće je iluzija demokratije gdje se sve radi 'u ime građana" a u kojoj se ti isti građani - biračko meso i ovce za šišanje ne poštuju, ne fermaju ni za suvu smokvu, uopšte se ne slušaju iako je dužnost "biranih" upravo to. Eto, zašto se sad opet nekako nameće Čaušesku, možda jer ni on nije imao sluha.

Jer da se građani slušaju umjesto potpunog destregavanja pjace, nekada žile kucavice i centra gradskog života, Novske društvene mreže prije društvenih mreža, mjesto na kojem ste uz verduru mogli nać sve od špine do kotule bi se jačalo, obogaćivalo novim sadržajima, privlačilo nove trgovce i kupce... Zvuči poznato? Da, tako je, baš kao nekad koliko god to "zastarelo" zvučalo jer u tom "zastarelom" je grad živio.

Od pjace bi se, baš kao u svim normalnim i civilizovanim gradovima Evrope i svijeta, napravio brend, mjesto na kojem će turisti upoznavat lokalni život, ponude, hranu, žamor, govor, duh...

U konačnom mjesto na kojem ćete opet imati "svoju tetu" za najbolju verduru, "svog čovjeka" za kučne sitnice, "svog mjenjača" kojem ćete moć poput komisiona nešto dat da za vas proda ili javi kad nabavi ono što vam treba...

tekst se nastavlja...

PROČITAJTE JOŠ: Korov koji je odnio Njunja. Ma ko ga se još sjeća

A za Mirka Komnenovića bi građani "ko iz topa" ispalili brat-bratu 10-ak boljih predloga od kojih bi makar pet zadovoljilo i većinu i sve konzervatorske i profesionalne uslove i standarde a o estetici i poštovanju da i ne govorimo.

Ali ne, ma ko sve to jebe, ko jebe te budale od birača, ionako su korisni samo jedan dan na svake 4 godine, jer umjesto svega toga, upravo u rangu onih navedenih na početku, zbog svojih silnih želja da budu "reformatori" a koje su popločane sopstvenim interesima, zabija se još jedna brokva u kašetu ubijenog života centra Novoga.

Sve jer, realno, nemaju ništa normalno i zaista značajno za ostavit, bezvrijedni su, prolazni, mlaki i bezlični ali im interesi i nadmenost ne dozvoljavaju da shvate i prihvate kako svoju prolaznost tako i to da su oni tu da slušaju šta im javnost koja ih plaća govori. I zato moraju ostaviti zaostavštinu poput unakažene Njegoševe ili pjace sabijene u baštu nekadašnjeg Mliječnog restorana da bi, pazite sad ironije, na pjacu među verdurom postavili spomenik najboljem gradonačelniku u istoriji i time dodatno umrtvili ionako već upokojen grad. I Nušić bi rekao "ma mora da se sprdate". Ali ne, nažalost, nije sprdnja, najgori postavljaju najbolje po cijenu uništavanja. Tragedija je... i to samo još jedna u nizu. 

Autor: Hercegnovska svaštara