Održavanjem odgođene ovogodišnje trke karića, održana je i posljednja manifestacija, već 5. marta zatvorenog, Praznika mimoze čime je i "spuštena zavjesa" na ovogodišnje izdanje festivala.
Kada smo prošle godine nekako u ovo doba napravili osvrt na 52. izdanje Praznika mimoze, što možete pročitati ovdje, u najkraćem rekli smo da je 2021 godine manifestacija jednostavno održana bez razloga i da su na nju, kao takvu, te godine samo bačene pare. Razlog tome bila je epidemija korona virusa koja je bila u jeku te je tada napravljen krajnje bezvezni pokušaj organizatora da se manifestacija, kao, održi on-line uz poneki "live" program. Kao što znamo to je palo u vodu i rezultat je bio - totalni debakl, umjesto da se praznik jednostavno preskočio. Niko to ne bi zamjerio.
Ipak, ove godine situacija je konačno značajno bolja. Polako se vraćamo starim navikama i životu i polako je došao još jedan Praznik mimoze - 53. po redu. Ali, posmatrajući ovogodišnje izdanje nekako se nameće pitanje da li baš sve treba biti vraćeno i da li je svaka promjena baš dobrodošla? Da li je vrijeme za značajne, korijenite promjene?
tekst se nastavlja...
Nažalost, stara vremena kada je Praznik mimoze bio renomirana manifestacija, kada je "drmao" velikom i nikad prežaljenom Jugoslavijom, kada je karavan mimoze bio sunce koje se tako željno iščekuje i rastura sve tamne snježne oblake, kada je pokojni JAT bio sponzor i ustupao avione samo za prevoz karavana mimoze i magičnog žutog cvijeta, kada su se rijeke turista slijevale u grad samo za mimozu i kada je Herceg Novi bio centar ovog dijela svijeta... nemoguće je vratiti. Užasno vrijeme i još užasniji događaji koji su uslijedili 1990-ih zauvijek su uništili takav praznik.
Ipak, on je nastavio da živi i živi i danas, ali - da li ga je upravo vrijeme pregazilo? Da li je, umjesto postepenih, često i upitnih izmjena, ustvari došlo vrijeme za radikalni zaokret i temeljitu promjenu?
Kao što smo i vidjeli karneval se ne može održati on-line, to se može raditi jedino u svrhu promocije što su, iskreno se nadamo, shvatili i organizatori, a to nas dovodi i do ključnog pitanja - programa samih manifestacija.
Vjerovatno Vam je, kada ste čuli predstavljanje ovogodišnjeg programa, pažnja skrenuta na "čak 47 događaja" u okviru praznika? Čemu? Zašto? Da li je upravo to mjesto na kojem treba tražiti rješenje? Šta je smisao tolikog broja događaja od kojih su brojni jako slabo ili nikako posjećeni? Ako se svim tim događajima htjelo poručiti "za svakoga po nešto" - onda je to jednim dobim dijelom propalo.
tekst se nastavlja...
Jednostavno - sudeći po onom "čak" ali i realizaciji programa, nameće se utisak da organizatori igraju na potpuno pogrešnu kartu kvantitet ispred kvaliteta. Jer kako drugačije objasniti čitav niz neposjećenih sportskih i nažalost potpuno neposjećenih kulturnih događaja uprkos promocijama.
Da je nivo kulturnog i sportskog nevaspitanja u narodu ogroman već je odavno jasno i očigledno o čemu govori upravo i ova činjenica i to treba biti još jedan jasan signal organizatorima da je vrijeme za hitnu promjenu.
Sa druge strane, ako se pak insistira na kvalitetu, što je za pohvalu, opet dolazi do drugog sukoba - na primjer, Ceca protiv kamernog orkestra i slično. U tom sukobu, jasno je ko je gubitnik.
Obrni - okreni ne može, a realno, na karnevalu se i ne treba dobiti isključivo kvalitet u manifestacijama, iako ga svakako treba biti, jer karnevalske svečanosti su u stvari samo dobra zabava, to je njihov smisao, i možda bi u tom pravcu trebalo težiti u buduće jer ponovo se pokazalo da su upravo zabavne - pučke, i naravno besplatne, manifestacije tradicionalno bile i najposjećenije. Počev od otvaranja, Berbe mimoze, Otvorene ulice, spaljivanja krnevola, Trke karića...
tekst se nastavlja...
Dakle, kao i za mnogo toga, rješenje je negdje između. Rješenje je kompromis kvaliteta i kvantiteta koji se mora jako pažljivo naći i održavati a sve je očiglednije da do velikih promjena a samim tim i pronalaženja prave mjere mora doći već u narednih par izdanja manifestacije, a za izvesti tako nešto potrebna je kompetentnost ali i promoćurnost, mašta, osjećaj, snalaženje...
Sad, jedino ostaje pitanje da li svega toga ima u organizaciji - ima li koga doma? Jer za krupnu promjenu treba biti sposoban a ne, kao kod nas, uhljebiti se partijski, fantazirati po potrebi i dopustiti da sve ide po inerciji a pri tom sisati građansku kasu. U tom slučaju, i dalje će se dešavati niz potpuno praznih dana a onda preklapanje termina dva događaja, niz neposjećenih, a ponekad i nezanimljivih događaja, niz izmjena koje umjesto da poboljšaju samo zbunjuju i još više "dave" čitavu manifestaciju, niz izvođača koji daleko više priliče vašaru nego mediteranu, itd... a ponekad i gorki ukusi popot političkih i vrlo neugodnih pošpicavanja po maskembalima i spaljivanju krnevola. Da, maskembali i fešte i služe za pošpicavanje, ali sve sa dozom i već pomenutom dobrom mjerom. Može li se ta mjera pronaći dok za Praznik ne bude prekasno? Samu mimozu se već odavno moramo pomučiti da pronađemo, izgubili smo je u ogromnoj mjeri, Novi se više ne žuti u februaru upravo zato što "nikog nije blo doma" da je zaštiti i podstiče njeno održavanje, a njen praznik?
Autor: Hercegnovska svaštara
PROČITAJTE JOŠ:
52. Praznik mimoze - praznik bez razloga
Da bi se ovaj problem riješio treba se vratiti unazad 30 ak i više godina i raditi isto što se i tada radilo, što manje i jednostavnije to bolje, takođe mora se sačuvati mediteranski duh a to znači bez nekakve Cece, Joce i sličnog smeća. Ako ovdje u gradu nema sposobnih da i ovako nešto kao što je običan praznik Mimoze organizuju onda platite profesionalce iz drugih ne balkanskih zemalja da to urade.
ОдговориИзбриши