A iz rubrike "Tresla se gora, rodio se miš" ili "Svako čudo za 3 dana" ili tipično novsko "Pušti me stat" ovaj put izdvajamo novi "slučaj Njunjo".
Kako nego kurvanjski... baš kao i sa Njunjom, podmuklo, na prečac i šok efekat, isti recept primjenjuje se i u novom slučaju - rušenjem tribina stadiona Igalo koje je izazvalo novi šok i, razumljivo, bijes znatnog dijela građana. Opet po običaju - kratkoročan jer već poslije sedmicu dana grad je potpuno umuknuo ko zaliven ledenom vodom i dopustio još jedno uništenje i štetu a poslije samo 3 sedmice sve ode i u zaborav.
I opet da se ne zna i ne stigne da reaguje, rušenje se sprovodi u gradu za koji se isti oni koji ga ruše tako silno trte i kurče da je grad sporta, šakom i kapom dijele sredstva građana baš svim sportskim klubovima tj i kome treba i kome ne treba, gradu koji ne može biti domaćin značajnije vaterpolo utakmice niti njegov izuzetno trofejni vaterpolo klub ima gdje normalno trenirati, gradu u kojem bazen Instituta Igalo i dalje stoji razvaljen, gradu u kojem se u terene brzo ulaže ali se još brže i devastiraju i propadaju... a zašto?
Stadion (ili dio, kako se tvrdi) se ruši zato jer... ajmo fanfare... baš tu bi trebala biti početna stanica žičare naše nasušne!
Da, da, ko jebe sport kojim se toliko trtimo kad je žičara isplativija... nekome, ne gradu naravno. Jer sve se svodi na to, odavno smo naučili ali lekciju uvijek treba ponavljati. Lični interes pompezno se predstavi kao interes grada, opredjele se sredstva svih građana bilo da su iz državnog ili lokalnog budžeta, pritom se prve procjene vrijednosti višestruko uvećaju zbog čerupanja i ugrađivanja, sve se završi, pompezno otvori, vrlo brzo bude nerentabilno i grad ili država pumpaju gubitaša od naših para a sa druge strane neko kupi kajmak.
Ogroman broj građana ovog grada već je odavno apsolvirao da je gondola, žičara ili šta već, ka Žvinjama besmislena, bezvezna i potpuno nepotreban trošak bilo za gradski, bilo za državni budžet (na koji je ugurana) i od kojeg kako grad tako i ogromna većina građana u realnosti neće imati ama baš nikakve koristi uprkos tome što njeni zagovornici tvrde da će biti turistička atrakcija.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Kako nas je Njunjo pošpico - Novljani po Novome
Ako ćemo već po atrakcijama, naravno da je nešto novo i svježe uvijek dobrodošlo, ali mi već imamo mnogo toga potpuno neiskorišćenog ili devastiranog koje samo treba unovčiti što znači da su se pare za bezveznu žičaru (10-12 miliona eura prema procjenama) mogle usmjeriti na revitalizaciju drugih atrakcija, stvaran razvoj gradskog turizma, infrastrukturu, nove tehnologije, oplemenjavanje zelenilom, možda preusmjeriti na sanaciju bazena Instituta, sanaciju dječijeg odjeljenja Instituta pa čak i veliku modernizaciju i unapređenje samog predmetnog stadiona... ma šta god hoćete, slobodno predložite.
Ako je tako, a dobro znamo da jeste, onda ovo rušenje dijela stadiona samo doliva ulje na vatru tvrdnji da se sve svodi na ličnu korist.
I džaba ona prva prepucavanja protivnika i zagovornika - ko u klin, ko u ploču, jasno je da će opet prevladati interes pa i po cijenu toga da neka od gondolica upadne nekom u dnevnu sobu, jebiga, dogodi se, ako ide iznad kuća i nebitno što će se negdje natakariti montažne tribine, i nebitno još mnogo toga, ali bitno je zašto opet šira društvena zajednica o svemu prethodno nije pojma imala niti je obavještena na bilo kakav adekvatan način, niti je uopšte i pitana kako o samoj žičari tako i o rušenju baš kao ni, kako se tvrdi, sami fudbalski klub. Što će reći - crvena lampica upozorenja da se radi o teškim mućkama u javnosti je upaljena i uvija iz sveg glasa.
I sad pitanje glasi šta i koliko toga još treba uništiti radi nečeg nepotrebnog za šta je opredjeljena ogromna količina novca građana koji se mogao na bezbroj primjera bolje utrošiti?
Stadion je očigledno stradao, standardno, jer Novljani stvarmo ne znaju kad je dosta i nemaju pojma kako i kad treba lupiti šakom o sto i nekog donosioca odluka pošteno napenaliti stoga sve nas skupa sa ostacima grada po ko zna koji put, bordelskim rječnikom rečeno, da 'prostite, kurvanjski, kako samo i znaju, nabijaju na Ilijinu kitu.
A kad još jednom oni nas "nasade" na neku stvar, uslijediće kulminacija - sletanje gondole na stadion sa opštinskom i državnom svitom baš poput sletanja helikoptera iz kojeg je izašla Lepa Brena u Bugarskoj krajem 1980-ih pa će uslijediti opšte narodno veselje koje slobodno možemo početi hitom ove pjevačice pjesmom "Čet'ri godine" čiji stihovi nas iznova podsjećaju na svake izbore:
"Čet'ri godine,
godine duge,
godine bola,
godine tuge..."
... pa ispočetka...
Autor/Foto: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар