Napravili 75 km „autoputa“ za 5 dana i srušili Ginisov rekord. Moguće poređenje je samo malo namjerno
U svjetlu našeg gradskog saobraćajnog haosa uzrokovanih radovima redovnim upravo u ljetnjim mjesecima kada je saobraćaj sve gušći i kada turisti sve više dolaze, slučajnost je htjela da naiđemo na vijest iz daleke Indije. Već pri čitanju samog naslova, jednostavno se nameće makar pokušaj "poređenja" naših "pljuni pa zalijepi" radova na putevima sa predmetnim događajem, a radi se o slijedećem:
Kako prenosi Jutarnji list ali i mnogi drugi svjetski mediji, posao koji u nekim zemljama traje par mjeseci, godina, čak i decenija, Indijci su napravili u manje od pet dana! Naime, u samo 105 sati i 33 minuta izgradili su autoput dug 75 kilometara.
Projekat na kojem je radilo 720 ljudi započeo je 3. juna u 7:27 sati, a završio 7. juna u 17 sati a nevjerovatan uspjeh odmah je upisan i u Guinnessovu knjigu rekorda.
Kako dalje donosi Jutarnji, Ministar cestovnog prometa Nitin Gadkari pohvalio je sve inženjere, izvođače, konsultante i zaposlenike Nacionalne uprave za autoputeve Indije (NHAI):
- Ovim velikim projektom spajamo naše gradove Amravati i Akolu, a nova dionica će imati značajnu ulogu u lakšem kretanju ljudi u ovom dijelu Indije - zaključio je Gadkari.
Iako se projekt vodi kao autoput, o tome bi se dalo raspravljati jer na dostupnim fotografijama put djeluje puno manji. Trake su fizički odvojene, ali put je vrlo uzak, a ni zaustavne trake očito nisu u planu. - zaključuje Jutarnji.
Bilo kako bilo, iako nije autoput punog profila već, možda, obična magistrala, 75 km kompletnog puta, kakav god on bio, završeno je u samo 5 dana. Idealna prilika za malo "poređenje" sa našim tragičnim radovima, bolje rečeno, krpežima jadne i rasturene putne infrastrukture. Ili je to poređenje, realno, ipak nemoguće... jer to šta se i kako se kod nas radi, moderna civilizacija 21. vijeka nije gledala.
Istini za volju, razumije se da ni Indija, kao ni mnogi drugi, nije imuna na raznorazne "procedure", ali, tako bar izgleda, još ne može dohvatiti naše, prosto do savršenstva, razrađene "drp" sisteme, mikser-garancije, radove baš u periodu većih gužvi, tendere, izgovore, pregovore, dogovore, koverte, dokumente, obrazloženja, muljaže i razne druge "procedure". Ipak smo mi, odmaklo"demokratsko" društvo, a ne neka tamo Indija, i kod nas se sve gore navedeno mora "ispoštovati" - svakom šta mu pripada - i babu, i stričevima, i drugovima, i kumovima... i kako onda u takvim "procedurama" brzo i kvalitetno raditi... ne ide, zar ne?
Ali koga briga za puteve i tekovine civilizacije 21. vijeka. Najvažnije je da se zna ko je koje nacionalnosti, ko je koje vjere, ko je koja partija, ko će kome da podmetne, ko će koga više da mrzi, ko koga "odrađuje" u spavaćoj sobi... Najvažnije je da se mi svi zajedno valjamo u blatu primitivnih i zaostalih podjela i budalaština dok civilizacija već uveliko odmiče krupnim koracima. Već 22 godine gazimo 21. vijek - vijek budućnosti bez granica a mi se zajedno sa našim putevima urušavamo, ali nikako da shvatimo da se putevi još i mogu sanirati, ali mi, kao ljudi, izgleda nikad nećemo.
Izvor informacije o Indijskom putu: Jutarnji list
PROČITAJTE JOŠ:
Коментари
Постави коментар