Prije 48 godina otvoren Njegošev mauzolej na Lovćenu. Detalji o gradnji impozantnog simbola Crne Gore

Prije 48 godina, 28. jula 1974. godine, na Lovćenu je svečano otvoren Njegošev mauzolej.

Tim je događajem formalno označen završetak jednog od najsloženijih dotadašnjih građevinskih poduhvata u Crnoj Gori, a tadašnja republika dobila je novi, danas naširoko prepoznatljiv simbol.

Mauzolej je rađen po zamisli i projektu znamenitog hrvatskog vajara i arhitekte Ivana Meštrovića

Sve je počelo još 1954 a pitanjem gradnje monumenta na Lovćenu od 1969. godine bavio se Jugoslovenski odbor za izgradnju (podizanje) Mauzoleja, što samo govori u kojoj se mjeri temeljno pristupilo ideji.

Pošto je 1954. godine glavni Odbor Narodnog fronta NR Crne Gore imenovao Odbor za podizanje spomenika Njegošu, započeli su prvi konkretni zahvati i radovi na izgradnji spomenika. 

Početkom septembra 1957. dopremljena je na Cetinje ogromna Njegoševa skulptura, teška 28 tona, isklesana u sivom jablaničkom granitu. Skulpturu je, prema gipsanom modelu Ivana Meštrovića, isklesao Meštrovićev splitski đak, Andrija Krstulović. 

U junu 1959. na Cetinje su stigle i dvije karijatide, takođe isklesane u crnom granitu. 

Do 1962. bila je završena jedna pozamašna dionica pripremnih radova. U jugoslovenskim novinama su se s vremena na vrijeme iznosili brojni tehnički i neki drugi podaci o izgradnji Mauzoleja, kao i o budućim intervencijama na Jezerskome vrhu na Lovćenu, u funkciji podizanja spomenika. Između ostalog, najavljeno je da će biti "zaravnjen ceo vrh planine", odnosno da će se odsjeći sam vrh Lovćena, kako bi Mauzolej, onakav kakvim ga je Meštrović zamislio, mogao biti izgrađen.

Izgradnja mauzoleja i danas predstavlja impresivan poduhvat. Ovo neobično gradilište nalazilo se na više od 1660 metara. Ni parče kamena nije se moglo otkinuti bez dinamita, pa se odmah postavilo pitanje da li će snažne eksplozije da poremete strukturu vrha. Na izgradnji mauzoleja radilo je stotinak radnika, a beton je iz ponora dubokog 300 m iznošen u dvema korpama ogromnom dizalicom koja se vidjela čak iz Cetinja. Dizalica je sastavljena uz pomoć helikoptera koji je donosio komad po komad dizalice sa Ivanovih korita na sam vrh. Posada helikoptera broj 210 iz Niša prozvana je "posada smjelih".

Pri izgradnji strogo se vodilo računa da se ne ošteti obris planine. Njegošev spomenik težak 28 tona, kao i dvije mermerne karijatide i hiljade tona granitnih i mermernih ploča za unutrašnje i spoljne zidove mauzoleja unesene su kroz već izgrađen tunel. Kroz tunel su tokom izgradnje postavljene šine, a skulpture i kamene ploče prevožene su u vagonom koji su vukli jaki motori. Tunel, dugačak 125 metara pod nagibom od 34 stepena, izgrađen je zbog strmih stijena koje se završavaju malim platoom na vrhu. To je bio jedini put za izvlačenje Njegoševog spomenika, karijatida, bunara i svih kamenih blokova. Svaki neoprezan zahvat ili pogrešno odmjerena mina, mogao da napravi katastrofu, ali tunel je završen, a da se nije dogodila ni najmanja nezgoda. Karijatide su teške svaka po 7,5 tona, bunar 4 tone, a Njegoševa skulptura 28 tona. Tek pred kraj radova, na posljednjim metrima tunela, sa desne strane vrha otvorila se provalija.

Od asfaltnog puta, kojim se stiže u nacionalni park Lovćen, do mauzoleja koji se nalazi na Jezerskom vrhu vodi asfaltni put u dužini od 21 km. Sa okretišta u podnožju do ulaza u mauzolej vodi tunel tunel dugačak 125 metara pod nagibom od 34 stepena. Kroz tunel prolazi stepenište od 461 stepenika, kojim se dolazi na kamenu terasu i predvorje sa kamenim bunarom. Taj put je poseban doživljaj, poput hodočašća. 

Monumentalni kompleks, građen od 1970. do 1974. godine, prostire se po cijelom Jezerskom vrhu. Obuhvata prilaz do tunela, tunel sa stepeništem, plato i predvorje Mauzoleja, stazu i guvno-vidikovac sa kojeg se pruža impresivan pogled na veći dio Crne Gore. 

Mauzolej je ansambl arhitektonskih i umjetničkih ostvarenja koja sačinjavaju: atrijum na čijem je središtu bunar težine 4 tone, portici sa lijeve i desne strane i dvije karijatide – Crnogorke u narodnoj nošnji isklesane u crnom mermeru, teške 7,5 tona i visoke oko 4,5 metara. Karijatide, jedna sa rukom na pojasu, a druga sa rukom na srcu, predstavljaju majku i ćerku.

Kripta – kapela, je najimpresivniji dio Mauzoleja. Izgrađena je od tamno-zelenog mermera sa šest bočnih i jednom centralnom nišom.

Sa guvna, vidikovca u okviru kompleksa, pruža se impresivan pogled na veći dio Crne Gore. 

Legenda kaže da je crnogorski kralj nadmudrio turskog sultana tražeći slobodu i nezavisnost za Crnu Goru. Tada je sultanu objasnio da je Crna Gora sva teritorija koja se obuhvata pogledom sa vrha Lovćena. Sultan, misleći da se sa vrha tog brda pogledom ne može obuhvatiti velika teritorija, dao je obećanje crnogorskom kralju a tek kasnije je shvatio kako ga je ovaj nadmudrio. Ovom pričom se na slikovit način mogu dočarati vidici pogledi koji se pružaju sa ovog mjesta. Kažu da se u vedra jutra sa Lovćena vidi Italija.

Kapela je najimpresivniji dio mauzoleja. Unutrašnjost se sastoji od šest bočnih i centralne niše od bokeljskog i bračkog mermera. U kapeli dominira skulptura Njegoša. Iznad njegove glave je orao raširenih krila. Devet metara visok svod kapele prekriven je mozaikom sa 200.000 pozlaćenih pločica. Za ukrašavanje svoda utrošeno je 18 kg zlata.

Sjedeća figura Njegoša sa otvorenom knjigom i orlom iznad glave, izrađena od granita, teška je 28 tona i visoka 3,74 m. U kripti mauzoleja nalazi se Njegošev grob, mermerni sarkofag, sa isklesanim krstom i državnim grbom, simbolima duhovne i svetovne vlasti. 

Osim ovih simbola piše samo „Njegoš 1813 – 1851”, bez imena i drugih oznaka vladičanskog dostojanstva.

Izvor: Wikipedia

PROČITAJTE JOŠ:

Kako je nastala izreka "Crnogorci ne ljube lance" - dokaz dostojanstva i ponosa jednog naroda