Kako je nastala izreka "Crnogorci ne ljube lance" - dokaz dostojanstva i ponosa jednog naroda

Srpski književnik i diplomata, Ljubomir Nenadović (1826-1895), susreo se sa vladikom Petrom II Petrovićem Njegošem u Rimu na svom putovanju kroz Italiju. Utiske i doživljaje sa proputovanja po Italiji Nenadović je sažeo u putopisu "Pisma iz Italije" u kojem je otkriveno i kako je nastala čuvena izreka "Crnogorci ne ljube lance".

Na svom proputovanju Nenadović je upoznao mnogo uticajnih i živopisnih ljudi o kojima je ostavio svjedočanstvo u svom djelu ali najveći utisak na njega je ostavio susret sa vladikom Petrom II Petrovićem Njegošem, u Rimu aprila 1851. godine.

Njegoš je u Italiji boravio zbog liječenja a sa Nenadovićem i svoja tri pratioca jednog dana je obilazio Rim kada su zajedno posjetili jednu od najpoznatijih rimskih crkava, Sv. Petra u lancima, u kojoj se nalazi čuveni Mikelanđelov Mojsije a kao relikvija čuvaju lanci kojima je, navodno, sveti Petar bio okovan u Jerusalimu.

Vladika Petar II Petrović Njegoš tog dana napravio je postupak koji se i dan danas se prepičava širom svijeta kao dokaz dostojanstva i ponosa jednog naroda.

Nenadović događaj opisuje ovim riječima:

"U Rimu poslužilo je vladiku i dobro vrieme i dobro zdravlje. Otkako smo ovde, niti je bilo oblačnoga dana, niti se vladici vraćao kašalj. Pored svega mnogoga hodanja i voženja, nigda se nije potužio da je umoran, ili da nije mogao spavati. U Napolju mnogo je noći zbog kašlja proveo sedeći u stolici.

Gledanje znamenitosti po Rimu vrlo ga zanima. Crkvu Svetoga Petra sam je premerio koracima i kazao mi da zapišem. Ima dužine sto osamdeset četiri, a širine sto četrdeset koraka. Kad smo izvan Rima jednom u polju bili, i toliko koraka premerili i označili nismo mogli verovati: tako mnogo prostora zauzme čitava njiva.

U crkvi Svetoga Petra kao osobita svetinja čuva se lanac kojim je Sveti Petar u Jerusalimu u tamnici bio vezan. To je onaj lanac što je u našem narodu poznat pod imenom Časne verige. U kalendaru, u mesecu januaru, njima je posvećen jedan dan. Sećam se da kod nas mnogi razbiraju kad su Časne verige, da se ne bi ogrešili i u taj dan štogod radili. 

Časne verige, Crkva Sv.Petra, Rim / Foto: Profimedia

Taj lanac čuva se kao svetinja i stoji u kovčegu svagda pod ključem. Kaluđer kad ga pokazuje otmenim putnicima, sa velikom pažljivošću otvara skrinju, vadi lanac iz pamuka, i sa osobitom pobožnošću prinosi ga poklonicima, te ga oni, klečeći, sa skrštenim rukama, celivaju.

Kad je kaluđer prineo vladici ove verige, vladika ih odmah uze u svoje ruke, rasteže ih da vidi kolike su i čudeći se kako su dugačke, reče:

"Ala su ga dobro vezali!"

Zatim ih vrati kaluđeru, koji od čuda jedva je mogao zapitati:

"Zar ih neće vaša svetlost celivati?"

Vladika mu, polazeći, odgovori:

"Crnogorci ne ljube lance!"

Oko 6 mjeseci nakon ovog događaja, 31.oktobra 1851, Petar II Petrović Njegoš, jedan od najvećih crnogorskih pjesnika i vladar Crne Gore, je umro. 

Po svojoj želji sahranjen je na Lovćenu, gdje se danas nalazi veličanstveni mauzolej.