Zamislite pitanje u kvizu "Ko želi biti milioner?" koje bi glasilo otprilike ovako: "Ko bi sebi dopustio, gašenje, propadanje i potpunu devastaciju dječijeg odjeljenja zdravstvenog i rehabilitacionog Instituta koji je pritom i u zgradi od arhitektonskog i kulturnog značaja?
a) Totalni kreteni ispranog mozga kojima je mnogo bitnije da njihov favorit zasjedne u fotelju i "bori se" za tamo neku "njihovu stvar"
b) Pohlepna bagra, pokvarenjaci i ostali šljam na čelne funkcije dovedeni od onih iz opcije "a"
c) Herceg Novi i njegovo "Pušti me stat"
d) Sami Institut
Dok pogađate odgovore i možda koristite neki od džokera, na primjer od ukućana "Pomoć publike" radi konsultacija, eventualno "Pola-pola" ili možda "Zovi prijatelja", slobodno razmislite i o nekoj petoj opciji. Mala pomoć, ne, nisu stranci krivi, mogućnosti pretražujte u okvirima granica Crne Gore. I ne, baljezgarije o neisplativosti nisu opcija - u pitanju je zdravlje djece!
Ali, moramo Vam reći da bi, po nama, ovo bilo trik pitanje u kojem koji god odgovor da ponudite - neće biti pogrešan a može se razlikovati samo u ličnom posmatranju odnosa u postocima.
No sad na stranu ovaj crni humor, crn da teško može biti crnji jer zaista, koliki idiot moraš biti kolektivno, kao društvo u cjelini, da bi sebi dopustio uništenje takvog odjeljenja? Odjeljenja jedine banje u Crnoj Gori, institucije sa vrhunskim stručnjacima koji su djecu, ponavljam djecu stavljala na noge, liječila od cijelog niza zdravstvenih problema i to sa ogromnim uspjehom i renomeom širom Jugoslavije i to u mjestu koje je. pojam liječilišta i koje je čak u tom istom Institutu imalo i odjeljenje za žene koje ne mogu da zatrudne. Odjeljenje za djecu i opet namjerno ponavljam djecu u koje se kao toliko moralno, tradicionalističko, empatično, osvješteno društvo toliko kunemo... O jebote, pa to je udžbenički primjer odvratnosti, ljigavosti, sunovrata, lažnog moralisanja i nevjerovatne količine licemjerstva jednog društva koji je zaslužio da bude izučavan na najznačajnijim svjetskim Univerzitetima.
Ovo je naš odraz u ogledalu samo u obliku detaljnih snimaka ove zgrade u kojima ćete između ostalog vidjeti kako se "staramo" o dječijem trudu, njihovim fotografijama i radovima, školskom priboru obzirom da je jednim dijelom zgrada nekoliko godina korištena kao škola.
A to će biti tek početak. Sva ta lažna slika pokazaće Vam se i dok budete gledali boksove u kojima su se liječila djeca, evidencije medicinara sa terapijama iz 1980-ih, maskice za kiseonik, spaljene krevete, uništene kuhinje, slomljene terapijske kade i devastirani bazen sa uništenim rampama za invalidska kolica i, dopustite nam subjektivni osjećaj, jezivo tužnu sliku djeteta u kolicima i malu protezicu.
Uz to vidječete i koliko ne cijenimo vrijednost i kulturna dobra, ako malo više zagledate u arhitektonska rješenja, kojima se ne nadajte od kineza baš kao ni od naših građevinara.
Pokazaće Vam svu sliku našeg bajnog toliko dušebrižnog, osjetljivog, vjernog, patriotskog, lokal-patriotskog, humanog, toplog, emotivnog, empatičnog društva "s dušom" i drugim vrlinama koje nas krase i koje se sa takvim žarom ističu da poslije ovakvih snimaka to postane odvratno i u trenutku sve padne u vodu iz jednog vrlo jednostavnog razloga - društvo iz opisa ovo ni po koju cijenu sebi ne bi dozvolilo.
Ali - 14,5 miliona eura je tu - to je cifra koja je nedavno opredjeljena za rekonstrukciju ovog objekta i njegovo pretvaranje u školu. Koliko će od toga otiči na ugrađivanje u objekat a koliko u džepove ne možemo znati ali ono što već na prvi pogled znamo je da će se nečiji brk žestoko omastiti budući da u zgradi ne vidjesmo ni jednu veliku pukotinu (ne računajući boju zidova) kao i da nam je zgrada u svakom momentu snimanja ulivala povjerenje da se nigdje nećemo profundat niti da će nas što klepit u glavu, dakle potpunu sigurnost na svakom koraku.
Biće tu škola, ako neko u međuvremenu ne nađe drugu računicu, i lijepo ali gorko, jako gorko, jer škola ne može sprati gorak ukus ostao od sjećanja kakva je neprocjenjiva vrijednost uništena. Vrijednost koja se novcem ne može platiti - briga o dječijem zdravlju.
I šta sad hoćete? Aplauz? Lovorike? Ovacije? Kako da ne! Evo trčimo da čestitamo što je objekat od izuzetnog medicinskog značaja prvo uništen pa zatim od našeg novca obnavljan u drugu svrhu (mada je škola u ovom momentu čak i opravdavajuća) dok se umjesto u njemu naša djeca liječe SMS porukama i u inostranstvu - ako imaju sreće. Čestitamo, sjajno smo društvo postali! Pravi krem, ali onaj sa dna kace.
Autor / Video: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар