Lijepo se lokalna samouprava potrudila da oktobar popuni raznim aktivnostima i programima povodom Dana grada. Uloženo je truda a uloženo je i našeg novca. Lijepo je a još bi ljepše bilo da nad svim tim nisu nadvijeni tmurni oblaci.
Lijepo bi bilo rasterećeno čestitati ali - stegne se grlo i jednostavno neće čestitka preko usta jer svaki put kada bi i pomislili na čestitanje nekako istog trena na pamet padne pomisao da će već nakon par dana od Dana grada, dana svih nas, i ubrzo nakon ove "proslave", svima možda presjesti jer bi bolnica ovog grada mogla zauvijek zatvoriti svoja vrata. I džaba sada naprasno "buđenje" države i Opštine koji odjednom u zadnjih par dana konstatuju katastrofalnu situaciju za koju već godnama svaki građanin ovog grada jako dobro zna. Džaba u zadnji čas "nalaze" rješenja koja bi, gle čuda, odjednom mogla biti primjenjena već slijedeće sedmice.
Istini za volju, bolje ikad nego nikad, ali i dalje oštrica mača sudbine zloslutno visi nad kompleksom u Meljinama a samim tim i nad sudbinom "slavljenika" - našeg grada. Još nije gotovo i još ne možemo odahnuti iako se tvrdi da su pare iz državnog budžeta obezbijeđene, ali, eto, moraju se naći, kako se to popularno kaže "zakonski okviri". Da, "zakonski okviri" da se u bolnicu vrate pare, tj. samo dio - "na rate", koje su isto tako u nekim drugim "zakonskim okvirima" i stigle u prošlogodišnje budžete prodajama Novskih preduzeća i znamenitosti. Samo bi im bilo pametnije da zakone mnogo brže listaju i koriste ih tamo gdje treba, na primjer, u konačnom raskidu katastrofalnog ugovora o privatizaciji umjesto u "modalitetu" pomoći i vraćanju tamo gdje i pripada - državnom vlasništvu i sistemu javnog zdravstva kako se već i predugo najavljuje.
Ako zaista budu ispoštovali i konačno budu pronašli te famozne "zakonske okvire" kojim će se pitanje bolnice, donekle, riješiti, tek tada ćemo, možda, makar malo odahnuti ali džaba jer gorak ukus će i dalje ostati i još uvijek neće biti razloga za slavlje - ni blizu.
Tamna sjena nad "slavljenikom" nastala našim višedecenijskim uvijek i u svakoj prilici dokazano pogrešnim izborima, ali i našom potpunom pasivnošću i nijemom posmatranju kako nam se oduzima i pljačka sve iole vrijedno u našem sopstvenom gradu i dalje će biti prisutna jer je slijedeći, odmah nakon bolnice, na redu za stečaj zbog 30 miliona duga - Institut. Gasiće, valjda, država finansijski požar u Institutu, a sa kolikom voljom i interesovanjem, vidjećemo, po svemu sudeći, vrlo brzo, ali uz to nemoguće je ne pomisliti i na druge mnogobrojne duhove prošlosti.
Misli se tako ređaju jedna za drugom pa nam padaju na pamet i razni drugi još neriješeni duhovi naše bliske prošlosti poput HTP Boka, Mješovitog, PKB-a, Prvoborca, Vinoprometa, Južnog jadrana, Lazareta, Mamule... a nakon tih gradskih ekonomskih duhova, kreću da padaju na pamet ovi sadašnji među nama - sve intezivnija raslojavanja i podjele u društvu, potpuni izostanak tolerancije i komunikacije, razna bacanja prašine u oči što od države što od svih redom lokalnih vlasti, prebrojavanja krvnih zrnaca, redovne aktivnosti davanja bijelih koverti svima i za šta treba i za šta ne treba... itd, itd... a sve redom nastali i osnaženi uništavanjem i ubijanjem gore pomenutih pokojnika.
I sve to nekako, nažalost, zasjenjuje sve ono čime se čelnici grada na današnji dan hvale na sav glas. Zasjenjuje sve projekte, planove, uspjehe poput konačnog sređivanja puta Kruševice - Vrbanj ili napokon škole u Igalu i glavne Autobuske stanice... ali i "uspjehiće" sa čuvenom mikser garacijom od 2 godine, ali, eto ipak uspjehiće... i ostavi tako gorki ukus u ustima kada gradu želite čestitati njegov dan a pritom se sjetite da se za šetalište daje više od 3 miliona eura dok bolnica umire, daje se na svakakve "prioritete" dok se Institut bori za život i svakakve još kombinatorike koje padaju na pamet onima koji iz nekog svog razloga baš na taj način "slažu" prioritete od kojih mnogi to i ni izbliza nisu.
A možda bi ipak, sa druge strane, i trebalo čestitati uprkos svemu jer ipak je ovo, oprostite mi na ličnom izrazu - moj grad i to odavno, jako odavno, ne samo zadnjih par decenija već znatno duže i dublje, porodično, još iz doba naše prelijepe Jugoslavije. I zato mu ipak čestitam njegov Dan ali njemu, mom gradu, ne političarima, ne ekspertima, ne ekonomistima, ne plejadi raznih drugih koji su ga doveli do stanja u kakvom je, bilo da se isti nalaze u Podgorici ili Herceg Novom, nego jedino njemu - Herceg Novom. Čestitam iz jednog jedinog razloga jer se uz čestitku "slavljeniku" upućuju lijepe želje. A jedina želja koju mu mogu poželjeti je da povrati sreću i mudrost koje je imao a zbog svoje gluposti izgubio, biću optimista pa reći, nadam se ne bespovratno. Jako puno sreće i mudrosti jer su mu potrebniji više nego ikad. E sad, da li ćeš se, Novi grade, konačno početi dozivati pameti, na tebi je.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар