Znate onu izreku "Vi niste u stanju ni da okrečite ono što je Tito napravio"? Čuli ste je sigurno. E upravo ona se nekako neminovno nameće kad, čak i kao potpuni laici, vidimo načine gradnje putne infrastrukture i objekata od značaja za život građana, a pogotovo kad vidimo na šta liče "rekonstrukcije" i građevinske intervencije na starijim objektima izgrađenim u doba SFRJ.
Najtragičniji slučaj svakako je rekonstrukcija željezničke stanice u Novom Sadu koja je tako "kvalitetno urađena" da je odnijela živote 15 ljudi. I, ne, dokazano nije kriva nikakva greška u gradnji 1960-ih godina kako se pokušalo nametnuti, jer takve greške nije ni bilo, već je za sve kriva rekonstrukcija rađena zadnjih godina - to je u 20 dana od tragedije postalo kristalno jasno.
Da li je po srijedi korupcija, kriminal ili pak čista nesposobnost i nestručnost ili, najvjerovatnije, kombinacija svega toga pokazaće (valjda) vrijeme, ali tu se selimo u naš grad.
Slučajnost je htjela da ovih dana, dok su užasni utisci i sjećanje na tragediju u Novom Sadu još svježi, nekoliko roditelja skrene pažnju javnosti o nedavnom uklanjanju stubova u školi "Dašo Pavičić".
Stubovi su u nalazu "deklarisani" kao ukrasni, utvrđeno je da nisu armirani, nisu noseći i "nikako ne ugrožavaju" statiku i bezbjednost, rječju - bespotrebni su a kao obrazloženje zašto se uklanjaju je, vjerovali ili ne, povređivanje djece pri ulasku, izlasku i naguravanju.
Eto, to su razlozi uklanjanja ovih stubova. E sad, koja budala je našla da, eto baš tu napenali stubove. Ma šta znaju vrhunski inženjeri iz doba Jugoslavije (koji su itokako znali svoj posao), kad današnji stručnjaci znaju bolje? Mi smo danas pametni, o da, i mi smo skontali i nakon toliko decenija, preciznije od 1971 kada je zgrada izgrađena, se "prosvjetlili" da ti stubovi uopšte i nisu potrebni iako su raspoređeni u pravilnom razmaku i iako pridržavaju gredu.
Dakle bez sarkazma, onaj ko ih je tu stavio, vrlo dobro znao zašto ih je tu stavio i zašto su takvi kakvi su - sada je ispao budala. U arhitekturi, (i ne samo arhitekturi) i ne treba biti stručnjak da se to zna, sve ima svoje zašto, pa čak i zašto su "bespotrebni" stubovi stavljeni tu gdje jesu. I neka nisu noseći, i neka su samo ukrasni, i neka su takvi kakvi jesu - ne diraju se ako to stvarno nije neophodno i bez velike potrebe, a "naguravanje" djece to sigurno nije. Uz to, u arhivima sigurno postoji projekat škole koji bi jasno pokazao zašto su ti stubovi tu i koja im je svrha. Sve je vrlo jednostavno a čisto sumnjamo da je u pitanju tek puka estetika.
Nećemo ulaziti u stručnost ali ni razloge onih koji su donijeli ovu procjenu i odluku, nećemo se baviti ni time čija je ovo fiks ideja, To ne možemo niti na to imamo pravo, ali itokako možemo reći i ponoviti to da se ovakve stvari ne rade bez zaista prijeke potrebe, stvarne, ali stvarne prijetnje po bezbjednost itd, i ne treba biti ekspert da bi se to znalo.
Naravno, mora se sve sagledati i iz drugog ugla. Možda od svega ovog neće biti ništa, i možda je sve ovo u redu, i možda su stubovi trebali biti uklonjeni, i možda jesu bespotrebna greška... Ali na tom drugom uglu je previše tog "možda" a to nameće samo jedno pitanje: Zašto se traži Đavo tamo gdje ga nema? Sa bezbjednošću bilo koga a pogotovo djece nema kockanja. Suviše je velik ulog da bi ostalo na "možda".
A to što je obrazloženje "povređivanje pri naguravanju" je, najblaže rečeno totalna glupost. Povređivale su se generacije i generacije pri ulasku i izlasku i nikom ništa nije bilo zbog toga niti je ikom na pamet palo da zato poruši koji zid, stepenice ili stub. E pa djeco, izvolite malo pazite i gledajte kud idete, smanjite naguravanje, idite jedan po jedan ili 2 po 2 (kao nekad) i bolje vam je nemojte se žalit da vam se nešto ne strovali na glavu. A onda ćemo se svi hvatati za glavu.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар