Iskreno, koliko god bili optimistični, nekako se pitamo da li je iko bio toliko naivan da povjeruje u riječi "osvježavajućeg" premijera i ministara već predugo u statusu odlazeće Vlade sa kraja prošle godine da će do polovine januara ove godine Institutu biti uplaćeno 1,2 miliona eura radi "krpljenja" rupa i pivremenog gašenja požara poput isplata zaostalih plata i priprema za otvaranje druge faze.
Kažemo namjerno "naivan" jer koliko dugo treba da budemo varani i pravljeni budalama da bi ikome od političara išta povjerovali... ali... stop, samo momenat... dragi čitaoci oprostite nam na zaboravljanju jednog malog ali veoma bitnog detalja. Posućemo se sada pepelom jer nismo u pravu zaista. Izvinjavamo se duboko i ponizno, prosto robovski, ljubimo stope, pa i ruke ako je potrebno, kako kome... Naime, previdjeli smo zakon, dragi naši!
Da, da, zaboravili smo taj svemogući akt - zakon koji se u našoj državi nakon demokratskih promjena i dolaska osvježivača vazduha i prostora, a prije njih vrhunskih eksperata kojih civilizacija gledala nije - toliko poštuje na svakom koraku da ni sami svjesni nismo koliko nam se država uneredila, pardon, uredila u proteklom kratkom periodu.
I zaista, sigurno ste primjetili da se naše drage vođe toliko drže zakona kao pijan plota da ni po koju cijenu ne žele pogaziti te svetinje jedne države. Nebitno što će na jedno poštovanje i striktno držanje slova zakona, koje se u pravilu doslovce primjenjuje upravo na bolnicu Meljine i Institut, doći makar sto kršenja drugih, ali ne može sve sad i odmah, a i, složićete se, 1:100 omjer i nije tako loš.
Uz to je svakako pohvalno što se kreće od državnih "kuća" od kojih je jedna upravo i Institut. Nema više "cile-mile" i uvođenja stečaja za 100-njak eura, kaže tako nekako jedan od ministara. Ali i nema tek tako pomoći, nema se, morate se sami malo boriti, tržišno, poručuju naše drage vođe. I povvrh svega jasno ističu - pomoć nije po zakonu. I svašta živo i neživo su još iznaklapale naše drage vođe kada je "pomaganje" Institutu (ali i bolnici Meljine, nju ne smijemo zaboraviti) u pitanju.
I sve to prevedeno na jezik nas, običnih, malih ljudi, u najkraćem znači - ako propadnete, to nije naša krivica, takav je zakon, a mi ga moramo poštovati a ne ko oni prije. Na kraju krajeva to je i "naređenje" iz Evrope. A svu krivicu ustvari snosite vi radnici, građani, sva rukovodstva počev od onog prvog od osnivanja, komunizam, socijalizam, sankcije, višestranačje, svi redom "oni prošli režimi", pa dijelom čak i sami Dr. Simo Milošević, i Tito... znači svi su krivi osim nas jer mi smo vam stvarno htjeli pomoći ali, šta ćete, zakon se mora poštovati, a mi smo se prvi počeli pridržavati dok su svi prethodni zajedno rovarili. Mi jedino što možemo je da vas do kraja, naravno striktno po zakonu, totalno dokrajčimo i prodamo uz masnu proviziju... ups, zanemarite zadnje dvije riječi.
Ali, realno, svi ćemo se složiti, nema reda bez zakona, međutim, ne smijemo zaboraviti i još jednu malu sitnicu. Naime, svaki zakon se može i mijenjati, možda zaobići, prilagoditi, pronaći rupa, a pritom ni jedan slučaj nije isti i postoje situacije koje zahtjevaju poseban tretman.
Tako nije za zgoreg podsjetiti i da je Institut Igalo na izuzetno atraktivnoj lokaciji koja nije nimalo slučajno odabrana. Da je Institut izuzetno, renomirano, višedecenijsko liječilište sa vrhunskim stručnjacima koje bukvalno ljude ponovo stavlja na noge. Da je jedina banja u Crnoj Gori. Da je pun "kao šipak" vrhunskih eminentnih stručnjaka. Da je na samoj granici sa Evropskom Unijom. Da već skoro pola vijeka oporavlja Norvežane. Da je imalo vrhunsko odjeljenje za liječenje djece...
I mogli bi smo ovako nabrajati još čitav niz snažnih argumenata a sve sa veoma kratkim i jasnim razlogom - Institut ne smije umrijeti da bi zakon bio "slobodan". Malo je reći da ova institucija zaista jeste od posebnog značaja za grad i državu što jasno govori da se o njoj mora donijeti ili poseban zakon ili eventualno mijenjati postojeći. Zato, "gospodo" bolje mijenjajte zakon umjesto da dopuštate da isti "ubija" ovu cijeloj državi dragocjenu Instituciju.
E, sad, jedino je pitanje kome zakoni pogoduju, ali to ionako već svi znamo tako da stvar, kako se čini, ostaje na nama, malim, naivnim, nezahvalnim, često svjesnim kršiocima reda i zakona - običnim građanima. Pa, ako je tako, onda - ustanak! Do slobode našeg Instituta!
Autor: Hercegnovska svaštara
PROČITAJTE JOŠ: Dom zdravlja na "liječenju"
Коментари
Постави коментар