Miriše li to na bolje? Sudeći po upravo završenom Prazniku mimoze, moglo bi se reći - da. Ne znamo da li se nekako tako "potrefilo" ili je pak konačno jedan veći dio flote partijskih kadrova u lokalnim institucijama malo upro moždane ćelije pa krenuo da misli i radi svoj posao, ali, bilo kako bilo, upravo ta druga opcija izgleda vrlo izvjesna jer protekli praznik mimoze je konačno nakon dužeg niza godina bio znatno bolje organizovan, znatno većeg i šireg sadržaja od kojih je bukvalno svako, pa i onaj sa najprobirljivijim ukusom, mogao pronaći nešto za sebe.
Počnimo otvaranjem i koncertom Marije Šerifović koje je privuklo na hiljade posjetilaca ali i građana ovog grada na koji se nadovezala berba mimoze u Baošićima i tako sve do kulminacije sa defileom karnevalskih grupa, spaljivanjem karnevala i koncertom Tonija Cetinskog.
Ko prati naš blog vjerovatno je pročitao i naš osvrt na prošlogodišnju manifestaciju kada smo skreuli pažnju na pitanje da li je svaka promjena baš dobrodošla i da li je vrijeme za značajne, korijenite promjene?
Da li je neko iz organizacije to tada pročitao i usvojio kritike ili je konačno poslušan glas građana i "uključeno" razmišljanje, i dalje ne znamo ali sada je nebitno. Ono što je bitno jeste da su zaista razmislili o nedostacima 53. manifestacije te da su ove godine mnoge i uklonjene.
tekst se nastavlja...
I ove godine najavljena je ogromna količina programa i aktivnosti ali sve je bilo daleko bolje raspoređeno i intezivnije. Samo trajanje bilo je ograničeno na 3 sedmice i sve je bilo "zgusnutije". Upravo to je i bit - skoro svaki dan nešto a upravo tu odličnu ulogu imao je "Park mimoze" gdje su bukvalno svakog dana bili koncerti, klizalište i niz drugih aktivnosti. Ideja dobra. Treba li je jačati? Apsolutno, pogotovo jer je u mnogome oživjela centar grada ali i privukla ljude.
Pored parka mimoze svakako treba pomenuti i briškule, picigin, karnevalske grupe, koncerte kvalitetnih izvođača, izložbu cvijeća, Dane Novog Sada i Beograda, ćakule sa Vedranom Rudan, kao i odgođenih karića i EXIT-a. Već u nasumičnom nabrajanju - niz "punih pogodaka".
Za razliku od prošle godine i niza slabo ili nikako posjećenih događaja, čak preklapanja pojedinih događaja, ove godine, slobodno bi se moglo reći, toga nije bilo. Da li se konačno shvatilo da bi nešto trebalo i ukinuti? Ako je, još jedna pohvala za slušanje publike jer, opet pitamo, šta je smisao održavanja brojnih događaja koji su jako slabo ili nikako posjećeni? Samo smetnja i problem jer karta kvantitet ispred kvaliteta u slučaju Praznika mimoze u većem broju slučajeva potpuno je pogrešna.
Primjetili ste sigurno i da konačno sport nije bio u prvom planu. I još jedna pohvala. Sjetimo se samo godinama čitavog niza neposjećenih sportskih događaja kojeg, realno, skoro nikog nisu interesovali. Zašto? Jednostavno, Praznik mimoze nije sportska manifrstacija. Sport možda, ali malo i dozirano. Previše - nikako! Još jedna dobrodošla promjena koja će, nadamo se, biti zadržana.
tekst se nastavlja...
Slična stvar je i sa kulturnim događajima koji su ovog puta bili značajno interesantniji publici. Dovoljno je reći samo - Vedrana Rudan i Ljubivoje Ršumović i sve je jasno. Znači, jedan, dva ali vrijedni i u ovom slučaju - apsolutni kvalitet umjesto kvantiteta. Definitivno zadržati.
Odnos kvaliteta i kvantiteta u svakom slučaju ove je godine značajno bolji, ali, pažnja, lako se poskliznuti a iduće godine čeka nas jubilarno izdanje!
Kako rekosmo, ovogodišnje trajanje bilo je samo 3 sedmice, a pritom događalo se i nepredvidljiv problem - vrijeme. Protiv toga se nažalost ne može tako da je došlo do odgađanja dva događaja koji bi donijeli pravi spektakl - Trka karića i EXIT na mimozi. Prvi je već dokazano vrhunska zabava na kojoj se samo može uživati i nema suvišnih riječi dok se drugi tek treba dokazati, ali, kako izgleda, to i neće biti problem. Kariće ćemo tako gledati sredinom marta a EXIT 1. aprila i već sad možemo zamisliti rijeke ljudi i sjajnu zabavu u oba slučaja.
Nažalost, uprkos zaista velikom koraku naprijed, ipak je bilo i propusta što znači da uvijek ima prostora za napredak i čak se više mogu shvatiti kao kritika ili sugestija umjesto ozbiljnih zamjerki i nedostaraka.
Najprije, recimo da je kvalitet Gradske muzike Herceg Novi i Mjesne muzike Đenović, inače jednih od glavnih simbola same manifestacije, paaa... nizak, najblaže rečeno. Ko je čuo i ima makar i promil sluha zna o čemu pričamo. Bez ljutnje, ali to je činjenica.
Iako sve pohvale možemo uputiti sjajnoj Miri Potpari kao voditeljki programa i pravoj osobi za pravu priliku, to nikako ne bi mogli za "voditelje" završnog defilea karnevalskih grupa. Naime, duhovitost, zabava, škerce pa i pošpicavanje - da, svakako, jer to je i duh karnevala, ali povremena nota podrugljivosti, pa čak elementi uvredljivosti i to u vrlo škakljivom vremenu - nikako. Da, karneval je zabava i služi upravo zafrkanciji sa svime i svakim ali - sve s mjerom.
tekst se nastavlja...
Svakako je pohvalan i dio manifestacije kojim se predstavljaju gradovi okruženja poput Dana Beograda i Novog Sada, ali - svakako još jedan dio koji zahtjeva veliko poboljšanje. Naime, na karnevalu su bile prisutne grupe iz skoro cijele bivše Jugoslavije a prvi put i iz Grčke i Italije. Pitanje glasi, zašto nismo imali Dan Rijeke, Dan Atine, Dan Rima, Dan Sarajeva, Dan Skoplja, Dan Ljubljane ili grada pobratima - Novog mesta... Ostavimo prostor za to da je ove godine bilo neizvodljivo, ali za narednu bi i to kako trebalo razmisliti o tome, jer novljani a i gosti sigurno bi imali žeju upoznati novu kulturu i velike i čuvene gradove. Program za Dan Novog Sada svakako može poslužiti kao primjer.
A šta sa promocijom? Bila je zvučnija, dovela goste u grad, ali nešto je ipak "trulo". Koliko god bilo bolje, marketing je ipak bio slab. Zašto nije bilo značajnije promocije u Hrvatskoj, jače promocije u Sloveniji, Albaniji, Italiji, Grčkoj? Namjerno kažemo - značajnijeg i intezivnijeg marketinga pogotovo ako znamo da je bilo organizovanih dolazaka iz susjednog Dubrovnika na koncert Novih fosila ili Tonija Cetinskog a Riječki karneval da i ne pominjemo. Čemu fokus samo na jedan dio okruženja ako sada već možemo reći da Praznik mimoze vraća stari sjaj?
I konačno, zašto ponovo nije uključen širi krug građanstva? Pogotovo izdavalaca privatnog smještaja. Gorak ukus ostavlja izjava da se gosti smještaju po Kotoru i Tivtu a, sticajem okolnosti lično, dobro znam da je čitav niz apartmana u Igalu, Herceg Novom i duž rivijere bio prazan. I to legalno prijavljenih izdavača koje niko nije kontaktirao. Dakle, gdje je dogovor sa građanima i zašto ga nije bilo? Od Praznika mimoze Novi treba prvenstveno profitirati, zar ne?
tekst se nastavlja...
Da se konačno treba okrenuti dobroj zabavi, jer upravo zabavne - pučke, i naravno besplatne, manifestacije tradicionalno su i najposjećenije, pokazalo se i ove godine i to je, makar tako izgleda, shvaćeno u organizaciji, ali nije baš shvaćeno kako sve pratiti dekoracijom. Da, treba biti karnevalski, šareno i veselo, ali - tanka je linija između veselog dekora i cirkuskog kiča - karneval nije cirkus. Ako se već tražila inspiracija nije trebalo ići daleko. Znaju se boje mimoze - žuta i zelena i bilo je sasvim dovoljno grad kititi tim bojama, simbolima, oblicima.
Na kraju i jedna dilema - zašto u gradu mimoze skoro da i nema - mimoze? Tu zaista ne možemo kriviti organizaciju, već nadležnne gradske institucije koje mimozu kao simbol grada uopšte ne štite. Štaviše, nema nikakvog kažnjavanja za sječu mimoze ili podsticaja za njenu sadnju. Palme, masline... sve je to OK, ali mimoze su zaštitni znak ovog grada i u februaru se zaista sve treba žutjeti i zeleniti. Zašto, dakle, u Parku mimoze i na prazniku posvjećenom njoj - nema mimoze? Nadležni, šta čekate?
I, šta ćemo sad? Ljestvica je ove godine podignuta na veći nivo i već sada bi se trebalo krenuti sa pripremama za slijedeće - jubilarno izdanje, ali, pažljivo. Kako rekosmo, lako je skliznuti. Sjetimo se samo Cece, pojedinih cajki, "vašarskih" dešavanja i političkih odvratnosti i pretjeranog neukusa po maskembalima koji zaista na ovoj manifestaciji nemaju šta da traže. Ako Herceg Novi stvarno želi dostojno mjesto na mapi karnevalskih gradova onda organizacija dobro mora paziti šta radi. Adut imamo i to već više od pola vijeka, sada ostaje jačanje. Može li se reći da smo na dobrom putu?
Autor: Hercegnovska svaštara
PROČITAJTE JOŠ: (VIDEO) 53. Praznik mimoze - Je li došlo vrijeme za značajne promjene? Ima li koga doma za to?
Коментари
Постави коментар