Da li Vas je iznenadila nedavna vijest o broju javnih funkcionera u posljednjem kvartalu kojih u Crnoj Gori ima kao go..na u septičkoj jami, ili preciznije 7.041, ili još preciznije svaki 88 građanin je - javni funkcioner? Iznenađeni? Čudno, jer zaista je nevjerovatno da nekog građanina ove zemlje uopšte može iznenaditi informacija o nečemu što je pravilo već oko 3 decenije koliko traje naša "tranzicija" iz normalnog u ludilo, odnosno iz značajnog nečeg u jedno veliko ništa ili rječju "demokratizacija".
A da li Vas je iznenadila informacija o katastrofalnim rezultatima djece na PISA testu? Naravno da nije, i nebi ni trebala, ali kakve veze imaju rezultati PISA testa i javnih funkcionera, pitate se? Ustvari imaju i te kako i vrlo su usko povezani jer šta očekivati od sistematski i planski uništavanog školstva u korist politike od strane upravo gore pomenutih funkcionera dovedenih po političkom ključu i totalno nesposobnih za vođenje školstva. Drugim riječima, školstvo sada stvara buduće uhljebe i funkcionere bez osnovnog znanja potrebnog da se misli svojom sopstvenom glavom.
Reformu školstva, a kamoli makar mali povratak na staro, možemo samo sanjati jer ju je nemoguće provesti za par godina, za to su potrebne decenije, i nikako je ne mogu provesti ovakvi drugovi funkcioneri i uhljebi sa kupljenim diplomama. Dakle, u ovom momentu, piši propalo. Brutalna istina je da će svaka naredna generacija biti još tupavija a svaka ta naredna gemeracija donosi još funkcionera i uhljeba. Dakle, ušlo se u začarani krug iz kojeg je sve teže, a realno je više i nemoguće izaći.
Ali prisjetimo se kako je počelo. Gomilanje funkcionera seže još u komunističko doba. Školstvo je tada još uvijek bilo normalno i kvalitetno a iz klupa su izlazili zaista obrazovani đaci. Starije generacije će se sigurno složiti da smo mi učili kvalitetno i potrebno sa kvalitetnim nastavnicima i profesorima kao i da niko od nas ne bi mijenjao naše nategnute trojke za današnje petice. U školu se išlo da bi se vaspitalo i naučilo... ali stvarmo.
Dok se školstvo "držalo", funkcioneri su se tada nagomilavali polako, stidljivo i dosta kontrolisano, ali pravi procvat doživjelo je kada su neke budale, po tituli funkcioner naravno, odlučile da to ne valja, "upalile svjetlo" i krenuli da nas "izvlače iz mraka", kako se to popularno kaže, ali ne zbog naših naroda i narodnosti već - zbog svojih džepova.
I te budale, mahom prosječne ili većinom ispod prosječne, takozvani jediničari ili najdalje sasvim prosječne u onom i onakvom školstvu, ali zato vrlo podmukle, koristoljubive, kalkulantske i definitivno vrlo inteligentne kada je njihova korist u pitanju poput raznih konobara, šofera, automehaničara, zidara, keramičara, pečenjara, trgovaca, šnajdera, zavarivača, frizera, mućkaroša, džeparoša i drugih... krenule su sa partijama.
Komunistička je tad bila na izdisaju i nije više ništa mogla dati pa se fino "izmislilo" višestranačje. Pravi raj za gomilanje funkcionera. Stranke su vrlo brzo postale interesne grupe, ubeđenja su se ekspresno odbacila, kako na državnom tako i na lokalnom nivou, što se zadržalo i zabetoniralo do danas a i za u buduće.
Naravno tu je i demokratska svetkovina - izbori koji su pravo pogonsko gorivo ili bolje rečeno đubrivo za nicanje funkcionera. Svake 4 godine, a i češće, građani trče na izbore da izaberu nove funkcionere koji će voditi državu, a to je tek početak.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Svi na funkciju! Svaki 88 građanin Crne Gore je funkcioner
Da bi građani izabrali "prave", koji su već bezbroj puta dokazano, uvijek pogrešni, odavno nije dovoljna samo kampanja već treba i "angažovanje" tim više jer je partija kao gov..., ovaj, kao pleve pa je konkurencija izuzetno žestoka. A ove koji se angažuju treba i isplatiti a kako drugo nego - funkcijom. Angažovani tako postaju funkcioneri a glasači, korisne budale. Normalno, podrazumijeva se i lančana reakcija - dobro pozicionirani funkcioner dovodi na funkciju, tj. uhljebljuje, dalje svoju familiju, bližu, dalju... i tako redom.
Ali, ne očajavajte, jer i obični građanin se može ovajditi. I običan građanin, bez obzira na školski (ne)uspjeh može postati drug funkcioner i to vrlo lako ako se i on angažuje, učlani se u partiju sa najvećim potencijalom i legne na život rodbini, komšijama, poznanicima i svima redom jer - dobiće posao, nebitno gdje i šta, i na koliko dugo, i time upasti na grbaču države, čim se partija dograbi vlasti.
Ko pita da li i šta zna ili ne, bitno da se uhljebi negdje. Tada kreće pogodovanje, nedolazak na posao a primanje plate, rokade po potrebi, veze, vezice i čitav niz drugih "pogodnosti", ali stupaju na snagu i odredbe iz ugovora o prodaji duše Đavolu (partiji) koje predviđaju skoro stalno angažovanje, ucjenu uhljebskim poslom i/ili funkcijom, prijetnje otkazima familiji i ostalima itd...
I tako smo došli do te čarobne riječi - uhljeb. Kategorijski bi se uhljeb mogao smjestiti ispod ranga funkcionera ali to nikako nije pravilo jer su mnogi funkcioneri ustvari - samo uhljebi.
Recimo i to da riječ uhljeb inače dolazi iz Hrvatske koja je sa gomilanjem funkcionera počela nekako u istom periodu kad i mi. I danas se sjećam kada se tražila riječ koja bi opisala gomilu zaposlenih bliskih tadašnjem HDZ-u prije i poslije izbornog perioda. Tada se u tamošnjoj štampi, kao opis, napisalo kako su se uhljebili i od toga je krenulo. Sjajna riječ koju smo mi preuzeli i jezički i u praksi.
Ali, mi smo po broju uhljeba u međuvremenu postali rekorderi. Niko ne zna pouzdano koliko je uhljeba u državi, niko ne zna koliko ih je ni u našoj opštini... o, samo malo, pa mi ne znamo ni koliko uopšte ljudi i (ne)radi po opštini i javnim preduzećima. Mi nemamo pojma koliko uhljeba sisa naše pare i našu krv. Znamo samo da neko danas "radi", na primjer čisto radi ilustracije, u TOHN, sutra je u Komunalnom, preksutra u Parking servisu a iduće nedjelje sekretar sekretaru sekretarovog sekretara... svugdje uglavnom, razumije se, na nekoj funkciji ali nerijetko i kao neki najobičniji ćata, ma bitno da se sisa budžet. I treba li se onda čuditi kako gradonačelnik ima 3, 4, 5 potpredsjednika (kako kad po potrebi), ili kako je lokalna samouprava prepuna menadžera za upravljanje maglom, pravnika, ekonomista, sekretara... Treba zadovoljiti apetite... a i još zaposliti po potrebi ako se nanjuši neka kalkulacija ili izbori.
I da, nemojmo zaboraviti pravu riznicu - odbore i komisije. Ako baš, baš nemaš gdje, osnuj komisiju, daj funkciju člana ili predsjednika komisije za ništa o ničemu da donese odluku koja se može samo okačiti mačku o rep i - sređeno.
Mnogi građani kojima se ukazala potreba za nekom uslugom Opštine ili lokalnog javnog preduzeća vrlo često če vam reći da u tim ustanovama "funkcioneri" tj uhljebi nemaju više gdje ni da sjede. I neće se šaliti.
A broj je oko svakih izbora sve veći, samim tim i izdvajanja koja mi plaćamo i to ne samo za vrijeme obavljanja funkcije već i godinu nakon toga, a pritom kvalitet usluga koje dobijamo je ili lošiji ili, u najboljem slučaju stagnira, o potrebnim vezama da se nešto "progura" da i ne govorimo, što sasvim jasno govori o (ne)sposobnosti dotičnog uhljebskog kadra. Tim više ako se sjetimo da su ne tako davno više posla obavila 3 činovnika sa 1 digitronom bez kompjutera od današnjih 13 sa 6 kompjutera.
Dakle, tačan broj funkcionera i/ili uhljeba u opštini i javnim preduzećima će se i dalje kriti kao zmija noge, jer objava tog broja nije politički pogodna. Uz to, svi će se naći prozvanim i uvrijeđenim jer - oni, tobože, rade i nisu imali vezu, ma baš oni to iz ljubavi prema državi i gradu (kako gdje), i baš oni su u partiji isključivo iz ubjeđenja a ne iz koristi. I baš su oni najpovređeniji jer oni rade i nipošto nisu uhljebi a na funkciji su eto zato što nema ko, neće niko pa se mora podnijeti žrtva... Dok će, sa druge strane, oni koji zaista pošteno rade svoj posao ćutati i - pošteno raditi svoj posao.
Ali poznajući našu situaciju, odokativno, slobodno možemo reći da bi taj broj odgovarao gradu sa najmanje 3-4 puta većim brojem stanovnika.
Funkcija prija, nema sumnje, jer u suprotnom, ne bi se svi grabili za kakvu-takvu funkcionersku poziciju i ne bi se grabili da se uhljebe kako god, gdje god i koliko god. Zato, uhljebite se i Vi već danas i sisajte pare građana kao pravi mali slatki krpeljčić. I, da, ne očajavajte ako Vam je dijete loše prošlo na PISA ili nekom drugom testu. To može niti dobar znak i ulaznica za funkciju. A možda ćemo uskoro na pitanje "Šta ćeš biti kad porasteš?" čuti odgovor: "Funkcioner". Ništa nas više ne može iznenaditi, zar ne?
Autor: Hercegnovska svaštara
PROČITAJTE JOŠ: Lezi hljebe godinu dana: CGO opet podneo inicijativu za smanjenje funkcionerskih naknada. Prva ignorisana
.jpg)
Коментари
Постави коментар