Saobraćajne nesreće su se događale, događaju se i uvijek će se događati. To je nešto što je, kako god se borili protiv toga, nažalost neminovnost. Ali, da li su mnoge od njih zaista morale da se dogode? Ko je uopšte kriv kada dođe do nesreće o kojoj god se vrsti radilo? Da li je jedna nesreća ustvari kombinacija krivice svih nas?
U posljednjem slučaju motocikl koji je vozio mladi vozač je naletio i usmrtio ženu koja je prelazila magistralu na mjestu gdje nema pješačkog prelaza između Baošića i Bijele. Sjetimo se i slične nesreće poput one od prije par mjeseci kada je, takođe u Baošićima, vozačica autom naletjela na pješaka koji je tada poginuo... nebrojena "čukanja" u kojem srećom nema povređenih ili su povrede lakše, nemoguće je i nabrojati. I tako tokom cijele godine, bez obzira na doba, jedino pravilo u nesrećama je da - nema pravila i nema tog vremenskog perioda kada se tragedija ne može dogoditi.
Primjera unazad ima sasvim dovoljno i previše. Nema dana kada se crne hronike medija ne popunjavaju naslovima o udesima na putevima. Ali uvijek se postavlja pitanje zašto i šta je dovelo do udesa?
I tu kreće kombinacija događaja koje završe tragično.
Zašto se prelazi magistrala baš na neobilježenim mjestima? Vrlo jednostavno - mora se a upravo to rade ljudi prelazeći magistralu na tačkama duž cijele rivijere. To rade i na dijelu trase na Savini duž treće trake na čijem se primjeru i o čijoj funkcionalnosti bi se dalo raspravljati iznova i iznova pogotovo u ljetnjem periodu. "Pametnjakovići" se nisu "sjetili" da postave makar jednu pasarelu, a nadležni se godinama od izgradnje na to i ne obaziru. Slično je i u Zelenici gdje je pasarela (kod tunela) konačno skoro gotova i u funkciji, ali do kraja Zelenike, uključujući i dio kod škole - ništa. A kad smo već kod škola, zar zaista neko misli da će najnovije obilježavanje i postavljanje upozorenja po asfaltu spriječiti nekog da divlja na putu?
tekst se nastavlja ...
Da li je potrebno ili ne, da li je prelazak ljudi frekventan ili ne, nedostatak i potreba za sve većim brojem bezbjednijih nadzemnih i podzemnih prelaza je sve očiglednija ali i hitnija, prvo zbog nemalog a i sve većeg broja ljudi koje žive u tim ali i drugim sličnim dijelovima grada iznad magistrale, drugo zbog mnogostruko uvećanog broja ljudi tokom svake turističke sezone, treće zbog same količine vozila na magistrali, pogotovo u sezoni. Istoj onoj magistrali završenoj još davnih 1960-ih, neplaniranoj i potpuno nepripremljenoj za ovoliki intezitet saobraćaja.
Čija je krivica u bilo kakvom vidu saobraćajne nesreće, razumije se, uopšte nismo pozvani i kompetentni da govorimo niti analiziramo, ali van same nesreće, jasno je - nebriga nadležnih koji nikako ne bi smjeli da čekaju da im građani skreću pažnju na neki problem, a pogotovo ne da se desi tragedija da reaguju ili, ipak, kao u većini slučajeva - uopšte ne reaguju.
Nadležne službe su baš zato i - nadležne, zato su i plaćene od našeg novca, da detektuju i bave se problemima, konkretno u ovom slučaju, saobraćajnim i da angažuju stručnjake, ali stručnjake iz oblasti saobraćaja. Da li i kako rade svoj posao, dobro znamo.
Ipak, ne bi bilo u redu za sve kriviti njih. Oni snose krivicu samo jednim dijelom. Budimo realni, veliki udio u traženju nevolje tamo gdje je nema imamo i mi sami, što nas dovodi do drugog faktora kombinacije koje dovode do tragedije.
Hajde zapitajte se na trenutak, koliko ste samo puta Vi sami ili ste vidjeli nekog blizu Vas, ko je, zbog neke "žurbe" pretrčao magistralu ni manje ni više nego pored ili ispod same pasarele.
tekst se nastavlja ...
Da se ne lažemo, to se jako često, prečesto događa, na primjer, kod pasarele na Toploj blizu Doma zdravlja i zgrade MUP-a.
Jednom dijelu građana kojima su pasarele ili podvožnjaci blizu i dostupni je, izgleda, baš jako teško da podigne guzu i prepješači 15-20 skala duže i u visinu, nego je "lakše" pretrčavati tri trake i petlju na magistrali. Ili je pak teško spustiti guzu opet nekoliko skala pa sići ispod nadvožnjaka kod glavne autobuske ili kod Kanli kule.
Da li nam je zaista baš tolika žurba pa ne možemo prekoračiti još samo nekoliko metara? Hoćemo li stići tamo gdje smo namjerili par sekundi ili minuta prije ako nas neko potkači autom? Isplati li nam se tolika "žurba" ili je sve to samo čista lijenjost?
I konačno "šlag na torti" - divljanje za volanom. Došli smo bukvalno do tog nivoa da se pozdrav "Dobar dan" izjednačio sa onim "Jebo te onaj ko ti dade dozvolu!" I ne, uopšte ne pretjerujemo.
Primjera divljanja za volanom ima čitava paleta, od dobrog starog nedavanja žmigavca do umišljanja da je magistrala samo vozačev poligon ili pista za testiranje vozila... dakle čitav niz od mogućih do nemogućih, nevjerovatnih i nezamislivo idiotskih.
Sigurno ne postoji vozač i pješak koji makar jednom nije imao "bliski susret" sa divljanjem drugih u saobraćaju na neki način.
tekst se nastavlja ...
Svakako su posebna kategorija oni koji sednu za volan "pod gasom". Prosto je nevjerovatno da i dalje toliko ljudi smatra da normalno može voziti pod dejstvom alkohola uprkos svim dokazima koji govore suprotno i uprkos svim tragedijama koje su takvi "vozači" izazvali. Ljudska glupost je nemjerljiva, a vozači koji sjedaju pijani za volan svakako su dokaz toj izreci.
Razumije se, kretenizam za volanom ne poznaje ni pol ni uzrast. Bahate se i divljaju stariji ali u krajnje alarmantnoj mjeri i mlađi.
Svi redom takozvana "zlatna, dobra djeca", dobri učenici, uzorna mladost kojima brižne tatice i mamice dozvoljavaju da se dograbe volana prejakih automobila i motocikala da bi "oduševili" isto takvo bahato i balavo društvo, predstavljaju pravu tempiranu bombu na putu - kako na 4 tako i na 2 točka.
Šta reći o divljanju te "dobre djece" na pretjerano jakim motociklima ili skuterima od kojih su mnogi čak i prerađeni?
Skoro da nema dana kada ulicama širom opštine, velikim dijelom u sitnijim noćnim časovima, nemamo divljanje na 2 točka.
A sva ta bahatost za volanom, što je najgore, previše rijetko podliježe adekvatnoj kazni što je svakako još jedan vjetar u leđa divljacima koji misle da su, ako su uhvatili volan - uhvatili boga za onu stvar pa im niko ništa ne može. Koliko je samo slučajeva potezanja kumovskih, rodbinskih, prijateljskih i drugih veza kojima se kazne takoreći "storniraju". A kada se "Đavo desi", onda - hvatanje za glavu. I ne, ostavimo se onoga "mladost-ludost" - ovo je jedino bahatost pa od kojeg god uzrasta da dolazi.
tekst se nastavlja ...
I eto samo nekih od "kockica" koje kad se poklope neminovno dovode do tragedije. Nebriga nadležnih, naša lijenjost i neopreznost, divljanje i bahatost u saobraćaju... bilo šta od toga dovoljno je da u sekundi mnogima promijeni živote nagore ili ih potpuno ugasi. I nema tu ono "neće mene"... a, ne, baš hoće takve sa jednim od najglupljih razmišljanja "neće mene". Zapitajte se samo koliko je takvih "neće mene" ostalo teško povređeno ili je poginulo.
Zato, ako ste popili čašicu više, uzmite taxi, jebeš 3-4 eura ako je to cijena koja može spriječiti slomljenu glavu ili nečije ubistvo.
Ako žurite na posao, u prodavnicu, na autobus... krenite 2 minuta ranije ili zakasnite 2 minuta ali pređite preko pasarele ili ispod nadvožnjaka jer ako vas neko "počisti" autom nećete ni stići tamo gdje ste naumili.
Ako ste roditelj, nemojte misliti da je vaše dijete "kralj" ako divlja za volanom ili da ste vi bolji roditelj ako ste mu kupili snažno auto ili skuter - naprotiv, kupili ste mu oružje kojim može ubiti ili sebe ili drugoga. Ako mu već kupujete to "oružje" na točkovima onda i vi budite odgovorni pa neka to bude manje snažno i ubojito.
Ako ste mlad vozač, nemojte misliti da ste veći frajer/cura ako probijate patos auta stiskajući gas - vi ste nepromišljeni, neodgovorni i nevaspitani a ne "mladi i ludi". I kad god sjednete za volan, ako imate s čim, promislite "da li ću biti privlačan/privlačna i da li ću ikad više voziti, izaći, zabavljati se ako mi lice bude u ožiljcima, ako ostanem bez ruke ili u kolicima", a znamo kako mladi paze na svoje imidže. Ili ako ne na sebe, možda da pomislite "šta ako ja ubijem ili osakatim drugog"... samo toliko, a onda slobodno vozite i dalje.
I da zatvorimo krug - nesreće se događaju i uvijek će se događati, to je jednostavno tako i neminovno je i kontrola nad tim točkom sudbine i okolnosti nije u našim rukama, ali ono što jeste u našim rukama je samo malo naše volje da se tragedija izbjegne.
Autor: Hercegnovska svaštara
PROČITAJTE JOŠ: Uprkos kažnjavanju, i dalje u saobraćaju značajan broj neodgovornih vozača. Zabrinjavajuć broj vozača pod dejstvom alkohola
.jpg)
Коментари
Постави коментар