U jednom danu dvije zemlje - 2 slična zločina a onda i niz bitnih detalja koji pokazuju zašto smo tu gdje jesmo, u zepećku Evrope, ugušeni glupostima koje nam ne daju da otvorimo oči i mrdnemo se naprijed i kojima se maskira izostanak bilo kakve ljudskosti i morala.
Slovenija: Mladić na smrt izbo čovjeka u Novom Mestu koji je pokušavao da zaštiti sina.
Crna Gora: Trojica stranih državljana izbola i teško povrijedila mladića u Podgorici.
Namjerno ne navodimo njihove etničke pripadnosti jer ljudi su ljudi koliko god mnogi uporno pokušavali da ih dijele na "naše i njihove" i slično a da su u tome nažalost veoma uspjeli svakako pokazuje užasni govor mržnje i ksenofobija koji su uslijedili poslije zločina u Podgorici.
Revolt je svakako razumljiv jer polako postajemo glineni golubovi, ali ekstremizam i lavina mržnje svakako su dno dna i još jedan pouzdan pokazatelj u kakvim smo govnima.
Dva slična slučaja i sad - dva različita ponašanja i postupka onih koji nam sole pamet, političara koje smo ovlastili da brinu o nama, da vode i nas i državu, brinu o bezbjednosti svih. Ponašanja i postupaka koji nas odvajaju i pokazuju na kojem smo stupnju i zašto smo tu gdje jesmo - u blatu i mulju nacionalizma, anarhije, selektivne pravde, razočarenja u sve i svakoga, grabeži i u konačnici sveopšteg kolektivnog ludila.
Prvi epilog nakon događaja:
Slovenija: Takoreći isti dan ponuđene, a od premijera momentalno prihvaćene, ostavke ministra unutrašnjih poslova i ministarke pravde, nakon toga sastanak premijera na licu mjesta sa gradonačelnikom i šefom lokalne policije, smirivanje tenzija, uravnotežene izjave, najave mjera hladne glave.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: (VIDEO) Dokle ovako?
Crna Gora: Sve dajem, fotelju ne dajem. Ne samo da nisu ponuđene ostavke nikoga već se i ne pominju šte je realno i za očekivati imajući u vidu da ni jedna ostavka ali ni smjena nije uslijedila nakon čak dva masovna ubistva na Cetinju u kojima je ubijeno 23 ljudi među kojima četvoro djece. Naprotiv, uslijedilo je čupanje i rukama i nogama samo da se ministri zadrže na pozicijama. O susretima sa lokalnom zajednicom suviše je trošiti riječi jer je - nije ni bilo i čemu sad očekivati makar i nuđenje ostavke, bilo bi to ravno svjetskom čudu. Zatim prećutkivanje, ishitrene mjere u svrhu jeftinog podilaženja i populizma koje če nam se opet obiti o glavu, politička pljuvačina, dolivanja ulja na vatru... sve samo ne razumno, racionalno i makar malo državnički.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Borut Pahor - ima li ga Crna Gora, i zašto ne?
I to je to, razlike između države koja takođe ima svoje probleme i čiji su stanovnici isto bijesni i revoltirani, isto ogorčeni na državu i institucije, isto nezadovoljni, isto razočarani, isto povrijeđeni, ali je uprkos tome ipak država koja funkcioniše i u kojoj se u mnogome zna red i banana države usvinjene u blato koja se slobodno u ovom grenutku može nazvati imitacijom države.
Razlika između zemlje u kojoj se u startu uvodio red i kontrolisalo ko u nju ulazi, radi, boravi i zemlje u koju razni bjelosvjetski šljam ulazi ko u javni WC i zapišava i nju i građane rođene u njoj koji sve više postaju podstanari u sopstvenoj zemlji.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Ostavka - od moralnog čina do šokantnog femomena
Razlika između makar malog, pa neka je i prividno, osjećaja ljudskosti, odgovornosti, morala, patriotizma sa jedne i toliko očiglednih sebičnosti, bahaćenja, pohlepe, političkog interesa, lažnog patriotizma, potpuno urušenog sistema vrijednosti sa druge strane.
Razlika je i među nama, dok će Slovenci insistirati na nekim rezultatima i promjenama kakve god one bile, mi prelazimo preko svega, idemo dalje do nove tragedije.
Navikli su nas na svo to valjanje u blatu i zato smo izgubili ogroman dio ljudskih vrlina, navikli su nas da je od izuzetne važnosti neka jebena krivična prijava, neka pljuvačina i prljav veš sa skupštinske govornice pa da onda onaj koji to gleda kaže "E neka mu je rekao". Navikli su nas da mislimo da je od izizetne važnosti ko se kako krsti umjesto je li čovjek ili nije. Navikli su nas da budemo ubjeđeni da su svaki jebeni izbori sudbinski biti ili ne biti. Jesu, za onog ko pikira fotelju. Navikli su nas da je normalno pljuvati komšiju jer je druge nacije, da je normalno ne govoriti sa bratom jer je za drugu političku opciju, navikli su nas da je normalno da djeca u školi jedni drugima prebrojavaju krvna zrnca i upiru prst sumnje da je neko ko ima "čudno" ime ili prezime automatski ustaša ili šiptar, navikli su nas na još mnogo toga samo u svrhu zadržavanja fotelja i sopstvenih interesa.
A nije tako moralo biti. Počeli smo istovremeno, te proklete 1991, Slovenci su se odmah sabrali, konsolidovali i uveli red, a mi se i dalje vrtimo u krug ko pas koji juri svoj rep, valjamo se i dalje u blatu gomile gluposti ispranog mozga dok nas kao svinje naši svinjari vuku za nos i koriste kao korisne budale sve u svrhu što dužeg opstanka u toj tako udobnoj fotelji pa i po cijenu života glasačke mašinerije. Pa neka, ko nam je kriv, možda Slovenci?
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар