Možda bi mogli pogrešno zaključiti pa da odmah razjasnimo, nije ovo, kako naslov sugeriše, "borba" za domaće jezičke izraze i nazive, Iskreno, boli nas kantun za to, time nek se bave lingvisti a i shit ili govno svakako je isto sranje... i upravo u tome se nekako simbolično i krije klasifikacija - nametnuto sranje, veliko i krajnje pretjerano, uzurpatorsko, iritantno, prekomjerno komercijalizovano do te mjere da već odavno nervira sve nas a sve više odbija i turiste.
Da, sad već i možete zaključiti - zakup plaže.
Ekstremno pretjerivanje došlo je mic po mic, polako, iz godine u godinu od nastajanja Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom Crne Gore sa sjedištem u Budvi koje je osnovano u skladu sa Zakonom o morskom dobru posebnom Odlukom Skupštine Republike Crne Gore 02.06.1992. godine, sa, kako je navedeno na sajtu firme, zadatkom da obezbijedi: zaštitu i unapređenje korišćenja morskog dobra, upravljanje morskim dobrom, zaključivanje ugovora o korišćenju morskog dobra, izgradnju i održavanje infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra, - rječju - briga o priobalnom pojasu tj morskom dobru.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Hercegnovizacija u punom sjaju i bijedi
Tu najprije da bude jasno još nešto. Zakupi dijela plaža, plažni barovi i slično nisu baš ništa novo niti naša "topla voda", toga ima svugdje i od vajkada. Štaviše, uopšte nismo protiv toga - naprotiv, to često zna biti čak i fina turistička ponuda ali pod jednim uslovom - kad ima mjere.
Suštinski ptoblem je što se na našem primorju taj vid potpuno oteo kontroli, planski i sistemski naravno, do te mjere da je obala skoro potpuno "rezervisana" i uzurpirana raznim "beachevima".
Kolike razmjere je to poprimilo sasvim jasno govori podatak da je od skoro 150 kupališta u Hercegnovskoj opštini slobodno, tj nije iznajmljeno samo 9 (slovima: devet) što znači da ćete, u zavisnosti gdje živite, morati dobro prošetati da bi našli bokun slobodne i javno dostupne plaže. Pritom, kada kažemo javno dostupne mislimo na varijantu 24/7, to jest konstantno tokom cijelog dana.
Sva ona naklapanja o obaveznom dijelu plaže koji se mora ostaviti slobodan često su mlaćenja prazne slame jer svi izuzetno dobro znamo da se to još češće ne poštuje, da ležaljke "progutaju" mnogo veći prostor, da se nabiju takoreći u more, da se naguraju skoro jedna na drugu da ni igla ne može past između njih... Rječju - uzurpacija.
A do svega toga došli smo prešavši put koji je počeo od nepobitne činjenice o kojoj se, pa može se reći, i ne govori ili se svjesno zanemaruje.
Pojas pri samom moru, tj plaža pa i one seke i slični reljef do vode je javno dobro u vlasništvu države. Znači, ako je javno dobro, a jeste, to podrazumijeva i da je dostupno svima to jest svakom građaninu (čitaj poreskom obvezniku) kao i turistu.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: (VIDEO) Igalo - još jedno otimanje od mora
Sa druge strane imamo javno preduzeće Morsko dobro koje je zaduženo da se brine o tom javnom dobru, koje - mora biti dostupno svima. A javno preduzeće znači da se finansira od novca građana što opet znači da sa našim parama mora i brinuti o toj javnoj površini ili nekoga za to angažovati, jer zato ga i plaćamo kroz sve živo. Na primjer, u Opštini ne možete uzeti ni najbezvezniji papir a da nema takse za Morsko dobro pa sve i da se nalazite na Vrbanj. Uspjevate li pratiti? Da, jednostavno je, ali - sad dolazi zaplet.
Javno, državno, to jest naše preduzeće koje mi finansiramo da se brine o javnoj površini koja mora biti dostupna svima - izdaje u zakup, to jest komercijalizuje, ogroman dio javne površine privatnicima i ubire pare od njih pritom, e sad je najinteresantnije, zadužujući njih da se oni brinu o zakupljenoj javnoj površini.
Dakle "brigo moja pređi na drugoga" javno, državno preduzeće koje svi finansiramo, zaduženo za brigu o morskom pojasu prebacuje tu dužnost na privatnike i pritom im masno naplaćuje zakup javne površine koja - mora biti dostupna svima. Naravno, zakupci tada moraju ganjati gomile papira i odobrenja što naravno košta a zatim plaćati održavanje, nasipanje, pristupanje, ležaljke, usluge, spasioce i sve živo - za javnu površinu koja mora biti dostupna svima i to besplatno 24 sata dnevno jer njeno održavanje preko javnog preduzeća svi i plaćaju.
I tako duž cijele obale, ko zna koliko mjesta, ko zna kolikih cijena zakupa, ko zna koliki priliv novca i sve u jednu centralnu kasu.
Ako bi poredili to bi možda bilo kao da opština da u zakup, na primjer, pola širine šetališta. Dakle ne lokacije sa strane, nego baš pola dijela kojim se hoda, javna površina, i onda za to ubira novac, a puna širina šetališta mora biti dostupna svima i to besplatno punom dužinom.
A onda pred samo zaključenje ovog teksta sasvim slučajno naletimo na dvije zanimljivosti.
Prvo - par slika sa plaža nekada, 1970-ih i 1980-ih... Baš kad treba da podsjeti kako se nekad gazdovalo plažama.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Na more nekad i sad - Od izbledjelih šugamana do obaveznih ležaljki
U tom periodu za plaže su se brinule mjesne zajednice pa je tako, primjera radi, javna plaža kod pokojnog bazena u Đenovićima imala i tuševe i kabine za presvlačenje... preskupa investicija zar ne? I pogodite ko je finansirao održavanje javne površine? Da, naravno, mi, samo s jednom bitnom razlikom - sve je ostajalo u "krugu familije" tj lokala i grada, nije bilo komercijalizacije, pogotovo ne brutalne poput danas i svakoj primorskoj opštini je ostajao dio kolača koji joj i pripada.
A kad kažemo da nije bilo komercijalizacije, samim tim nije bilo ni toliko žalbi na slabe promete zbog skupoće, na nepovoljne ugovore, namještene tendere i probleme tako i mislimo jer onaj ko je želio popiti špricer na žaropeku samo se iz mora preko plaže i priobalnog puta dogegao u ladovinu u prvoj kafani i sve sređeno. E sad mora se priznati tu je i mala razlika u mentalitetu jer sad, jbg, mora se glumit Holivud na ležaljci da ne bi koji kamen ubo guzu a i sad su in koktelči a ne tamo neki seljački špriceri, no to je već neka druga mentalno-mentalitetska priča.
Ali uprkos tim razlikama svi su bili na dobitku a plaže su bile baš onakve kakve bi i morale biti - slobodne, sa kafanama preko puta a ne beachevima u sred vode.
U to nalieti i druga informacija koja dolazi iz Zadra, grada koji je odlučio da "stane na loptu" koncesijama i uzurpaciji plaža. Naime, koncesije će ostati, sve je po zakonu, ali - plaže će morati biti dostupne svima, potpuno besplatno 24 sata dnevno.
O tome detaljnije pročitajte na linku ispod pasusa.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Zadar pravi zaokret, nova pravila zakupa plaža - sve moraju biti dostupne svima i to besplatno
E sad, možda smo mi i zastareli, priznajemo i tu opciju. Možda previše volimo slobodu, možda se previše kačimo za pravilo da javna površina mora biti dostupna svima, stalno i besplatno, možda imamo zajebanu memoriju pa imamo pamćenje duže od zlatne ribice, možda znamo šta znači plaćanje poreza, možda smo previše svjesni da mi plaćamo javna preduzeća da gazduju imovinom opštine i države u našem interesu, možda zbog svega toga ni mi a ni dobar dio turista nećemo mazanje očiju "beachevima" nego hoćemo samo običnu, našim već datim parama jednostavno i pristojno uređenu plažu sa osnovnim uslovima i ništa više od toga (neće nam biti problem da pređemo put da bi popili špricer, pardon koktel ili kafu, pardon makjato... ) ali javna površina i deračina love ne zastarjevaju što nas opet i podsjeti - šta bi sa onom toliko pompeznom inicijativom primorskih opština za ukidanje Morskog dobra? Papila maca jezik, a?
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Čelnici svih primorskih Opština usaglašeni - Morsko dobro treba ugasiti
Pošto od te silne navalice na ukidanje ovog javnog preduzeća, očekivano, neće biti ništa i što se pokazalo kao još jedna politička prevara naivnih birača, sagledajući drugi ugao, ako preduzeće za upravljanje i brigu o morskom dobru već mora postojati, onda ga baš ništa ne sprječava da od drugih djelatnosti kojim se već bavi preusmjeri finansiranje i ulaganje u održavanje plaža, plaćanje spasilaca, analize mora i plave zastavice... odnosno baš sve ono šta mora biti dostupno svakom građaninu i turisti potpuno besplatno i stalno.
A novca ima, nije da nema, kolika je samo zarada i živog keša od trajekta na primjer, deračina i dilovi sa hotelima, upravljanje lukama, vezovi... i zaista, šta sprječava Morsko dobro i da pruža te pa i neke neke druge turističke usluge ili djelatnosti, ako se već bavi trajektnim prevozom...
Suštinski, naravno kad bi se htjelo, građanima i turistima bi se mogle vratiti plaže, jer one im i pripadaju, ali, jebiga, ti glupi građani i turisti koji samo traže da javno dobro to i bude su "biznis barijera" jer "beachevi" su dobre ovce za šišanje i mnogo isplativiji za kasu javnog preduzeća kojeg ionako već uveliko svi zajedno svako na svoj način plaćamo i preplaćujemo. Pa za te pare itekako se dosta "beacheva" može ponovo zamjeniti starim dobrim plažama, nije ni teško ni bolno osim za nečije političko-provizijske interese.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар