Ekološka država već 30 godina a i država i mi - sve prljaviji

Foto: Facebook Planinarski klub Subra

Na današnji dan 20. septembra, prije tačno 30 godina - 1991. godine, na Žabljaku je usvojena Deklaracija o ekološkoj državi Crnoj Gori. Velik period koji je do sad već trebao dati rezultate, a ne samo da nije, nego, snažan je utisak, da smo iz dana u dan sve gori na tom planu.

Stvarnost to i potvrđuje. Iako je ekološka država čak ušla i u Ustav, uprkos pokušajima zaštite prirode, Nacionalnim i parkovima pirode itd... sve je džaba kad mi sami, ne samo da nismo ekološki osvješteni, nego smo sopstvenu zemlju toliko zaprljali i zagadili da će je, budimo realni, biti nemoguće očistiti. I nemamo namjeru stati sa iživljavanjem nad njom jer kako drugačije opisati namjerna zagađivanja, divlje deponije, trovanje mora raznim školjkama automobila, kućanskih aparata, plastike itd... (da i ne pominjemo svakojake druge tipove zagađenja), nego kao iživljavanje. Ali, kako za koga. Za nekoga iživljavanje i bezobrazluk, za nekoga čista nebriga, za nekoga nedostatak patriotizma i ljubavi, za nekoga potpun izostanak kućnog vaspitanja... uglavnom - koje god objašnjenje kao razlog našeg primitivizma upotrijebili - nema greške.

Moglo bi se nadugo i naširoko razglabati i ponavljati po ko zna koji put već svima dobro poznate savjete, brige ekoloških udruženja, upozorenja stručnjaka... sve je, u stvari, potpuno uzalud. Ako u 30 godina od proglašenja ekološke države same institucije uprkos nastojanjima nisu uspjele da promijene svijest i naprave zaokret u glavama i ako svaka nova generacija postaje još drskija i prljavija (čast izuzecima), što predstavlja naš neuspjeh, onda je sva priča o ekološkoj državi prazna priča i potpuni propast jedne dobre ideje.

A sve je već uveliko krenulo upravo u tom smjeru - ka propasti i to našom zaslugom. Mi smo ti koji, u globalu, nismo uspjeli uprkos nastojanjima i trudu pojedinaca da nešto promjene. Propast ekološke države je razbijeno ogledalo sa odrazom našeg lica. Razbili smo ga jer mislimo da je nebitno ali i jer ne želimo da se suočimo sa našim ukaljanim rukama, licima, razmišljanjima.

Jer koliko god se činila sporednom ekologija je, svidjelo se to nekom ili ne, naš odraz, naša slika i prilika. A ona je jako loša. Pokazuje nas kao umno prljave, primitivne, nevaspitane, otkriva sve naše mane, sukobe, svađe, podjele, pokazuje naše nečiste obraze, naše mržnje... ogoljava nas do kraja ali to uporno odbijamo priznati. Možda i nije potrebno da nas na sve to podsjeti jedna ovakva godišnjica jer upravo tu "sliku" gledamo i živimo svaki dan dugi niz godina unazad, ali to živo blato u kojem se kao društvo valjamo je sad već daleko od domena ekologije i ulazi u neku drugu priču.

Autor: Hercegnovska svaštara