Naravno, u uvijek hvalospjevnim izjavama i objavama gradskih otaca, mada je bolje rečeno očuha, sve je sjajno i blistavo ali u realnosti slika je potpuno drugačija.
Najprije se svake godine ponavlja kompleks niže vrijednosti kada se ograničava tržište na trećinu najbližeg okruženja i eventualno Rusiju i Ukrajinu dok se na strane goste, prije svega iz zapadne Evrope i ne računa ili računa tek deklarativno i pominje onako usputno, o čemu smo već i pisali. Zašto? Pitanje je na koje uporno izostaje zvanični suvisli odgovor dok bi nezvanični bio - nesposobnost.
Zar je naš grad tako loš i nekvalitetan da ga ne trebaju posjećivati evropljani, a pogotovo amerikanci ili australijanci? Zar ga ne trebaju vidjeti putnici svakodnevnih kolona autobusa iz Dubrovnika? Zar ga ne trebaju makar malo upoznati putnici sa brojnih kruzera usidrenih u Kotoru? Ako je naš maleni gradić tako loš da ga svijet ne treba vidjeti - ko je tome kriv? Sigurno nisu građani, a ako već i jesu, onda sigurno manjim udjelom jer veći imaju oni koje ti isti građani prepapreno plaćaju i nažalost uporno biraju. Jednostavno.
Predsezona a ponekad i prelaz u sezonu se, uz sve to, "začinjava" naletom aktivnosti Opštine na infrastrukturnim objektima među kojima su svakako favoriti raskopavanje saobraćajnica.
Kad već zakoračimo u sezonu i zakartaju se putevi u zadnji čas, počinju razne manifestacije. Pohvalno ali premalo i turistima jako često nezanimljivo. Pogotovo stranim koji prečesto nemaju pojma o čemu se radi a pritom niko, baš niko i ne zna a veoma često se i ne trudi da im objasni.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Fiskalizacija za izdavače - uvođenje reda ili čist harač bez ičega za uzvrat
I onda kad je rijetkim zapadno evropskim gostima nešto i zanimljivo, počinje problem nepoznavanja čak i osnovnog engleskog jezika a tada su turisti prepušteni čistoj kulturi i ljubaznosti domaćina koji ponekad nažalost ima neodoljivu želju da propadne u zemlju jer kako objasniti strancu da turistički poslenik, na primjer, ne zna strani jezik, da mu se na svakom koraku traže pare i za šta treba i za šta ne treba, da se naplaćuje ulaz u kule a kada ih posjete kažu vam da ih niko nije ni proveo ni objasnio istoriju kao i da nema nikakvih prospekata već su surfali po internetu tražeći informacije. Zatim, kako objasniti "dilere" smještaja koji su višedecenijski problem i njihove desante na turiste i autobuse, da je povezanost autobusima sa zaleđem ali i ostatkom Crne Gore tragična, da nigdje, ni na jednom izletu nisu osigurani, da muzeji imaju "trudničko" radno vrijeme, da se po plažama divlja sa ležaljkama i suncobranima a dijelovi koji nisu zakupljeni se veoma traljavo ili nikako ne održavaju, itd... za osmišljavanje odgovora na ta i slična pitanja treba biti jako maštovit.
A onda, razumljivo, žele prošetati kroz naš grad pa naiđu, na primjer, na spomen tablu Zuku Džumhuru, Njunja, Marka Vojnovića u Starom gradu a za koje nemaju pojma o kome i čemu se radi jer osim što piše ćirilicom - nema prevoda ni na jedan jedini strani jezik, pa im ostaje da saznaju ili ljubaznošću prolaznika ili naknadno od svog domaćina, koji opet želi da propadne u zemlju, ili - googlanjem.
I konačno zašto ne skratiti sezonu još više. Zagazili smo duboko u septembar i vrijeme je da se utone u zimski san. Djeca krenula u školu a ovi što dolaze u septembru su ionako mahom penzići pa koga briga za ponudu, bez obzira što je takvih, ali svakako i mlađih, prema podacima TO HN od 16. septembra nešto više od 10.000, ili, kako se hvali, više za 21 % u odnosu na prošlu godinu. Ovako.otprilike, možemo pretpostaviti, izgleda rezon jednog povećeg dijela turističkih radnika ovog grada ali i rukovodilaca turizmom.
Jer krajem avgusta gotovo kao po komandi završavaju muzička i koncertna događanja i gostovanja, nema velikih kulturnih manifestacija, zatvaraju se lokali, polako se ukidaju i sezonske autobuske linije... ukratko, sve najznačajnije "zamrzava" se do iduće sezone. I ono što se događa, sporadično je, malog obima, prečesto nedovoljno promovisano i propraćeno da bi zainteresovale turistu.
Možda su sve to nekome sitnice, ali ne zaboravimo da sitnice život, u ovom slučaju turizam, znače i sasvim su dovoljno iritantne i problematične da upropaštavaju sezonu i tjeraju goste jer čak i onaj koji bi htio doći u septembru ili oktobru - nema baš nikakav razlog a često ni mogućnost za to.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: (VIDEO) Tvrđave otvorene za posjetioce. Za 2 eura samo pogled - bez vodiča, osvjetljenja, istorije, tehnologije...
Ali, kako kažu sa TV reklama - ni to nije sve. Za Vas još, ove godine, imamo u ponudi i restrikcije vode. Da, i to upravo u septembru. Navodno se moglo birati i dogovoriti da li će se 10-dnevne restrikcije i isključenja vode sa Trebišnjice zbog čišćenja i remonta obaviti u maju - junu ili septembru. Koji god izbor bio - bio bi pogrešan. Realno, ne bi bilo fer svu krivicu svaliti na gradski Vodovod jer stvari su takve kakve jesu i do restrikcija je moralo doći ali su umne glave, gdje god se one nalazile, odabrale septembar nekako se čini baš da bi doprinijeli priručniku kako još više skratiti sezonu jer da su odabrali maj ili jun kad je predsezona tek počinjala, tada bi negodovali, na primjer, građevinci ali ne bi bilo crvenjenja obraza izdavalaca smještaja i ružne slike grada pri objašnjavanju turistima zašto nemaju osnovni element preživljavanja - vodu za piće.
Istini za volju, jedina zaista olakšavajuća okolnost je ta da ova restrikcija nije bila ni blizu dobro nam poznatih od prije nekoliko godina a i decenija kada su restrikcije trajale sedmicama u špicu sezone sa po 4 sata vode dnevno a često i manje. Iako bi rekli "ne ponovilo se" ipak nismo baš optimistični jer i dalje rješenja za izbjegavanje ovakvih problema - nema.
I tako, bi sezona, još jedna, iz godine u godinu, a niko se ne želi uhvatiti u koštac sa glavnim pitanjem - Zašto nema jasne strategije, širokog konsenzusa lokalne vlasti i građana, i intezivnom radu na, makar, trajanju sezone od nekoliko mjeseci, umjesto dosadašnjih mjesec i po???
Ako već naš grad živi od toga - a živi, šta je onda važnije??? Političke igre, krađa, podmetanja, uhljebljivanja nesposobnih kadrova, trčkaranja za crkvenjacima... možda nešto 15-o??? Ako neko zna odgovor neka kaže pa da svi zajedno riješimo problem a onda se posvetimo turizmu,, jer turističkom gradu bi valjda to trebao i biti ključni prioritet, zar ne?
Prvi korak bi mogao biti makar početak rješavanja gore navedenih stavki i svođenje "priručnika kako skratiti sezonu" na što manji broj stranica.
Autor: Hercegnovska svaštara
PROČITAJTE JOŠ:
Pune kante za smeće - propust koji je postao pravilo
Коментари
Постави коментар