Šta reći? Kako opisati ove scene, nažalost samo par u nizu, koje se prečesto ponavljaju? U dobu hronično katastrofalne i neizvjesne ekonomske situacije kada se prevrće svaki cent, kada se poskupljenja od 20, 50, centi pa i par eura događaju preko noći konstantno, navodno društveno odgovorni trgovački lanci ponašaju se ovako! I to po pravilu! Dokle?
Ove, u razmaku od samo nekoliko dana, nastale fotografije bačenog voća i povrća (jutros), kao i fotografija bačenog peciva, u Igalu odmah uz prodajni objekt, u Crnoj Gori vodećeg lanca, čije ime nećemo pominjati, iako su i to kako zaslužili "reklamu", govore zaista 1000 riječi. I to prvenstveno o potpunoj nebrizi, neodgovornosti, nesposobnosti, bezobrazluku, bahatosti i bezobzirnosti same firme i donosilaca odluka u istoj.
tekst se nastavlja...
Ako kojim slučajem razni "menadžeri" nisu čuli onda samo da ih podsjeti jedan od mnogobrojnih mušterija da postoje razni načini izbjegavanja bacanja hrane koju mnogi jako, sve jače i više žele.
Primjera radi, postoji nivelacija cijena, razvrstavanje i snižavanje po klasama, 2-za-1, Ali uzalud sve jer izgleda da po našim "društveno osvještenim" trgovačkim lancima važi pravilo "radije baciti nego nekom dati da iskoristi".
A samo ovo na slikama moglo se iskoristiti na razne načine. Na primjer od znatnog dijela preskupih trešanja se mogao napraviti liker ili ukuvati džem, od paradajza ukuvati pelat za kuvanje... samo da su dali nekoj prosječnoj domaćici po najnižoj cijeni i klasifikaciji. Ako bi se nešto i bacilo onda bi to bila daleko manja količina.
tekst se nastavlja...
Ukoliko bi pak gledali materijalno, samo u gajbi sa trešnjama bačeno je oko 33 eura (6,5 eura/kg), paradajza je bačeno najmanje 7 kg , odnosno oko 10 eura (1,40 eura/kg). Razumijemo da niko ne vodi računa i ne ponaša se domaćinski prema firmi, ali zašto se onda ne ponašaju domaćinski prema građanima. Ah, da, to je "politika firme".
Ali najveću štetu, bruku i gorak ukus trpimo mi sa ovakvima. Dotični se sigurno ne pitaju i baš ih briga ali mi ćemo vrlo rado podsjetiti na pitanje koliko građana Herceg Novog i Crne Gore želi hranu? Koliko je gladnih u ovoj zemlji o čemu se uporno čuti i ni približno ne govori koliko bi trebalo? Koliko ljudi kopa po kontejnerima o čemu svjedoči i donja slika nastala prije samo nekoliko dana u Herceg Novom.
tekst se nastavlja...
Ne znamo šta osoba na slici traži po kontejneru ali sigurno nije u potrazi zbog zabave.
Sa druge strane zapitaćemo se koliko se baca u drugim prodajnim objektima? Svakog dana - puta na desetine prodavnica u Crnoj Gori - puta 6 dana u sedmici - puta 4 sedmice u mjesecu - puta 12 mjeseci u godini - puta par vodećih trgovačkih lanaca - pa sad podvucite crtu.
I onda "dotični" kukaju na marže, probleme u poslovanju, prosipaju se obrazloženjima, visokim biznisom, svjetskim trendovima, natežu se sa državom o radnoj nedjelji...
A ni države, znamo već, nema jer da je ima bilo bi i jasne strategije i žestoke borbe protiv bacanja hrane koja je u čitavom svijetu gorući problem, osim jedino izgleda, kako vidimo, kod nas. A vi "gospodo" gazde ako propadate - propadnite. Ako ništa makar zbog ovakvih scena - zasluženo.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар