Kada čujete da se radi na revitalizaciji neke lokacije u ogromnom broju slučajeva to jako često znači zadnji ekser u posmrtni sanduk predmetne lokacije. Jedan od takvih primjera je nekada jadranski biser botanike neprocjenjive prirodne vrijednosti, više od 120 godina stari park hotela Boka, u centru grada.
Zadnjih 30-ak godina od kako smo "progledali" i od kad smo izašli iz "mraka" Park je sistematski zanemarivan i uništavam i vjerovatno niko više i ne zna koliko je vrijedne vegetacije bespovratno izgubljeno, da bi zadnjih par godina krenula famozna revitalizacija.
Parkom je u jednom periodu gazdovala, sada uništena, HTP Boka, dotukla ga i potpuno zanemarila "Vektra Boka" a nažalost, kako je krenulo, satraće ga do kraja sami grad tj Opština revitalizacijom. Ipak, u svakom slučaju, bolje da je park u nadležnosti gradskih službi nego kriminal-privatnika... ili možda nije.
Najprije, da li se pri odlučivanju o potezima kojima će se "revitalizovati" park išta pitaju i konsultuju stručnjaci iz hortikulture? Sudeći po postupcima - ne. Ili, možda griješimo, ako se ipak pitaju, onda ih niko ne ferma jer mora se revitalizovati ili, žargonski rečeno - "skupiti kajmak".
Možda je želja za revitalizacijom i iskrena, ali, nažalost, u zadnjim slučajevima jasno se pokazuje da je samo to - želja, i da se za park brine samo na riječima. Jer šta stručnjaci znaju kad i gdje treba da, na primjer, nalegne džinovski tobogan. Ili koncertna pozornica, ma bitno da se natakari, baš kao i cirkuski karusel. Koga briga što će stradati još koje drvo kada ga džinovski dinosaurus zvekne repom. I ko jebe divlje narandže, kidaj, ionako su divlje. Jebeš biberovo drvo, kupićeš kesicu bibera u prodavnici. Pojede surlaš palme, kidaj ostatke ko će to tretirat ionako ih nećemo sadit ko će bacat pare na to, nabavićemo par jelki. Mimoza u park, ma jok, ima je dovoljno da zamaštraka februar... Bitno da se "revitalizuje" park tako da se isplati (kako za koga, naravno), jer tobože, to hoće građani, odnosno drugim riječima rečeno maznemo proviziju i zamažemo oči. Drveće ionako nije profitabilno.
Ali, istini za volju, građani, a posebno mi Novljani, pravi novljani koji pamtimo zlatne dane tog parka kako dok je u njemu blistao neprežaljeni Hotel Boka, tako i tokom dekade 1980-ih bez hotela, makar smo mi "svaštarci" jedni od takvih, stvarno želimo revitalizaciju, ali da li ovakvu? Šta ako ovakva revitalizacija ide u pogrešnom smjeru?
Jer umjesto aktuelnog pokušaja "revitalizacije", da ima nekog doma kao što nema, i da zaista, iskreno želi ali i radi na pravoj revitalizaciji, novi - stari brend grada Park Boke bi bio i ostao upravo to - park, ne bi "ugošćavao" cirkuske karusele, tobogane, klizališta, dnosauruse i slične programe jeftinih zabava i brzog obrta love, nego bi se o njemu starao tim ljudi, znalaca sa određenim budžetom.
Jednom za svagda bi se raskrstilo sa Vektra Bokom i rasčistilo vlasništvo što znači da bi park bio zaštićeno dobro u nadležnosti grada.
Da nekog ima doma, bili bi okupljeni stručnjaci, ali stručnjaci ne uhljebi koji će biti još jedni u nizu na sisi opštinske kase i koji veze s mozgom a kamoli hortikulturom nemaju, dakle stručnjaci kojima bi bile date odrješene ruke da se brinu o Parku Boke ali i drugim gradskim parkovima plus Savinska dubrava, kao oazama i plućima grada.
Da ima nekog doma, bio bi to park i to kakav je bio i trebao ostati - jedinstvena jadranska botanička bašta koja bi se svake sezone pažljivo oplemenjavala adekvatnim biljem, pravi muzej rijetkih biljaka o kome bi se, opet naglašavamo, brinuli pravi stručnjaci, u kojima bi u posjetu dolazile kolege iz ostatka svijeta da se dive, istražuju i proučavaju biljke na jednom od izuzetno rijetkih mjesta na kojem mogu rasti.
Bio bi to park u i o kojem bi se vremenom možda smimali dokumentarci poput onih koje možemo gledati na BBC i Nacionalnoj geografiji.
Bio bi to naš Central park (New York, SAD), Keukenhof vrt (Lisse, Holandija), Prater park (Beć, Austrija), Dunavski park (Novi Sad, Vojvodina)...
Bio bi to park koji bi se zaključavao i bio pod video nadzorom, za koji ne bi trebala propusnica kao nekad ali bi se zato masno kaznio onaj koji bi napravio štetu.
Bio bi to park koji bi nešto turistima zaista i nudio da vide a onda bi se i moglo uvesti naplaćivanje ulaza po nekoj simboličnoj cijeni uz vodiča...
Bio bi to park u kojem bi se, umjesto jeftine kič zabave, održavale kulturne manifestacije, izložbe, slikarske kolonije na otvorenom i brojne druge pažljivo osmišljene manifestacije koje bi privukle ljude a pritom ne bi štetile samom parku.
Bio bi to još po mnogo čemu značajan park i brend grada a uz to ništa od nabrojanog nije nedostižno i nerealno za sprovesti - samo kad bi bilo nekog doma. Nekog ko zna kako se provodi prava revitalizacija, jer ovakvu ovaj biser prirode, složićemo se, sigurno ne zaslužuje.
Herceg Novi, nažalost, da se ne lažemo, već odavno više nije grad zelenila. Zelenilo se uništava samo jednim potpisom ili nečijim golim interesom. Sjetimo se samo Savinske dubrave, tzv "Gradskog hotela" ali i još nebrojeno drugih lokacija na kojima je zelenilo bukvalno satrato. Svaka čast i Komunalno-stambenom na trudu i pokušaju ozelenjavanja javnih površina, lijepo, ugodno i pohvalno... ali ni izbliza dovoljno kada sa druge strane imamo satiranje sa svih strana pa čak i onoga koji je mogao, još uvijek može i definitivno mora vratiti svoj značaj jedinstvene jadranske botaničke bašte neprocjenjive prirodne vrijednosti - Parka Boke.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар