 |
| Kanader / ilustracija |
U danima kad je veliki dio Crne Gore zahvaćen požarima, kad se vratrogasci nadljudskim naporima bore da obuzdaju katastrofu, kad su neki ljudi ostali bez domova, kad je nažalost stradala i prva žrtva, kad se evakuišu djelovi zemlje, kad u pomoć pristižu zemlje okruženja... ali i kad uprkos svemu tome, štaviše jednoj od možda najvećih katastrofa koje su zadesile Crnu Goru, rukovodstvo države planduje, da ne kažemo 'ladi jaja, i na jedvite jade, stiče se utisak samo zbog revolta javnosti, prekida godišnji odmor, izdaje poneko do odvratnosti ljigavo i saopštenje onako reda radi, teškom mukom izlazi na opožarena područja da uvidi situaciju u realnom vremenu i stvarnom stanju, opet se poteglo vječno pitanje - kanader.
Podsjećanja radi, kanaderi su prodati od strane tadašnje savezne Vlade SRJ još sredinom 1990-ih i od tada kad god izbije neki veći požar o jadu se zabavismo i, naravno, prosimo pomoć ko zadnji bijednici.
Najprije, imamo sreću što nam se zbog političkih bezobrazluka iko uopšte odazove na poziv jer vrlo uspješno pokazujemo kako se guzicom vrata zatvaraju dok, sa drugih strana, svakom poslatom pomoći dobijemo jedan lijepi šamar kojim nam se pokaže kako nevolja ne poznaje granicu, kako je važno biti čovjek, i da se susjedu uvijek treba pomoći ako si u mogućnosti.
Ali dokle ćemo se oslanjati samo na tu sreću? Glavno pitanje glasi - zašto Crna Gora za toliko godina - više od 25, nije našla za shodno da kupi makar 1 samo 1 polovan kanader ili možda par Airtractora?
Prema riječima Predraga Boljevića, vještaka vojnog vazduhoplovstva, iz avgusta 2024-e godine, koji su tada prenijeli CDM i Dan, novi kanader tipa DHC 515, koji trenutno nudi kanadska firma De Havillend Aircraft Ltd , košta oko 50 miliona eura a ako bi ga Crna Gora ovog sekunda naručila, isporuka bi bila tek 2030 ili čak kasnije. Uz to, Hrvatska ih, na primjer, kupuje novcem iz fondova EU. Zato bi Crnoj Gori, kako je dodao, po konfiguraciji terena i mogućnostima sasvim odgovarali Air tractori za koje već ima obučene kadrove i koji košta okvirno oko 10 puta manje. Air tractori serije 800, kako je tada naveo Boljević, od dana ugovaranja posla, bili bi isporučeni za najdalje 2 godine.
Polazeći upravo od te konstatacije, računica ispada vrlo jasna - 1 Air tractor koštao bi, otprilike, 5 miliona eura.
Ako smo u pravu, i ako je sve dobro pojašnjeno, pretvarajući u protivvrijednost gondole to bi značilo - za 1 panoramsku gondolu za Žvinje dobijete 2 Airtractora i još Vam ostane kusur onako za popit kavu. U prevodu, finansijski gledano, čak i Opština Herceg Novi mogla bi bez po muke kupiti makar 1 Air tractor - a kamoli država, i pritom bi, osim što bi nas čuvali i gasili požare, isti ti Air tractori, ako zatreba, mogli biti na pomoć našim susjedima. Zar ne bi bilo lijepo kad bi i mi nekom mogli pomoći?
Toliko bačenog novca na, službena kola, goriva, zapošljavanja partijskih uhljeba, tenderskih ugrađivanja, vucaranja guzica po inostranstvu i kojekakve mnogobrojne budalaštine - a za nešto korisno, eto, nema... Pa naravno da nema jer umjesto da nasljednici ispravljaju greške iz prošlosti - oni su još gori.
Ali i za to postoji debeli razlog. Primjetićete da se i ova tema poteže isključivo kad se razbjesni neki požar i njegovim gašenjem - gasi se i ona do nekog narednog puta a pritom, redovno i svaki put posluži kao moneta za potkusurivanje i pljuvačinu političara. I zašto bi onda dali 5 - 6 miliona i time izbili adut za političku pljuvačnu iz ruke. Vrlo neisplativo po pitanju glasačkog tijela sprženog mozga.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар