(VIDEO) Parastos za naše bazene - hoće li biti dizanja iz mrtvih?

Ovog 29. jula imamo jedan parastos - punih pet godina od urušavanja krova bazena Instituta Igalo. Da, da, već pet godina - kratak ili dug period zaključite sami ali sasvim dovoljan da se o njemu više skoro i ne priča. 

Istini za volju, najprije se mora priznati nepobitna i izuzetno važna činjenica da je sami Institut u tom periodu prolazio kroz najveću krizu od osnivanja no, kako u ovom momentu stvari stoje to je sada, srećom, iza jedine banje u Crnoj Gori. Uveliko traje restrukturiranje, izvršena je dokapitalizacija, rezultati su pozitivni, firma je u dobitku, kreće se u renoviranje ali... ali, ali... gdje je u svemu bazen? Bilo kakvih bitnih detalja ni konkretnih koraka ka potpunoj obnovi i temeljnoj rekonstrukciji ili renoviranju bazena, inače za sami Institut ali i za grad od izuzetne važnosti - nema, makar je mi ne nađosmo.

A dok čekamo da se neko na to osvrne kako treba i "dizanje iz mrtvih" bazena Instituta, koje će kad tad morati da se nađe "na tapetu", parastos njemu mogao bi se ujedno služiti i brojnim drugim bazenima u ovom gradu. Prva dva su neposredno oko njega.

tekst se nastavlja... 

Sa jedne strane bazen izgrađen krajem 1970-ih u Titovoj vili - odavno van upotrebe, zvrji prazan i potpuno neiskorišćen makar za poneke tretmane u okviru Instituta ili škole plivanja za djecu a potpuno je funkcionalan naravno ne zahvaljujući raznim mladim, lijepim, pametnim, osvježavajućim, ekspertima koje znamo po djelima, već isključivo zahvaljujući kvalitetu kojem smo imali na vrhuncu civilizacije ovih prostora - dakle Made in YU. 

Iako nije totalni pokojnik, parastos bi mu se ipak trebao služiti samo zato što je prepušten propadanju, što je "na aparatima" i jedino što ga čuva je sama Vila i značaj koji ona ima, mada, doduše, istorijski značaj našim kvazi političarima koji gaze preko leševa dokazano aman baš ništa ne znači, ali eto.

Sa druge strane parastos definitivno treba služiti odavno upokojenom bazenu dječijeg odjeljenja Instituta. Bazen specijalizovan za rehabilitaciju djece iako u okviru arhitektonskog zaštićenog dobra ipak nije imao vajde od toga pa je uprkos svemu potpuno uništen. Obzirom da će se dječije odjeljenje prenamijeniti u školu, (ne znamo kad, škola se uvijek "završi" negdje oko nekih izbora) jasno je da je bazen, ponovo naglašavamo, specijalizovan za rehabilitaciju djece - otišao u vječna lovišta. 

Tu svakako treba malo skrenuti pažnju i na nas i postaviti samo jedno jedino pitanje: Kakvo smo mi dno dna od ljudi i društva kad smo dopustili uništenje bazena specijalizovanog za rehabilitaciju djece? Sam taj čin raspršuje sva naša naklapanja i samouvjeravanja da smo "osjećajni, široke duše, bolećivi na djecu..." Ne, dosta laži, mi smo bezosjećajne seronje od ljudi i društva i tačka.

Ali neki ipak i dalje plivaju i još, za divno čudo, nisu udavljeni.

Tu je dobri stari i pomalo besmrtni kojem, bar za sada, ipak ne treba parastos, bazen na Škveru koji je tako uspješno renoviran i standardizovan da se vaterpolo utakmice na domaćem terenu igraju u drugoj državi. Da, da, dobro ste zapazili, grad sporta ne može biti domaćin najobičnije vaterpolo utakmice nego "uskače" Trebinje. 

tekst se nastavlja...

PROČITAJTE JOŠ: 

> Država, Opština i PVK Jadran: Saradnjom do rekonstrukcije bazena u Institutu "Dr. Simo Milošević"

>Korak ka izgradnji Olimpijskog bazena: Raspisan tender za izradu Glavnog projekta sportskog kompleksa sa pristupnom saobraćajnicom

> (VIDEO) Zaboravljeni bazen Instituta: Više od 20 mjeseci od urušavanja krova ni traga rekonstrukciji

Ali je zato opet jesenas "napuvan" privremeni balon da bi ga prilagodili zimskim uslovima a sve kao, da podsjetimo, "iznuđeno" rješenje jer već, kako rekosmo, skoro 5 godina ni grad ni država, isključujemo Institut zbog krize koju je tada imao, nisu našli za shodno da saniraju srušeni krov i devastirani bazen Instituta Igalo o svom trošku pa da se kasnije "prebiju" sa Institutom. Umjesto toga -ostaci bazena već punih pet godina izgledaju isto kao i u gornjem videu koji smo snimili godinu i devet mjeseci od urušavanja.

Dakle, po starom dobrom običaju, u ovih pet godina našlo se za službena kola, uhljebe, na desetine savjetnika i beskorisnih ministarstava, gondole, crkve i mnoga druga sranja ali za bazen Instituta - nije, umjesto toga na Škver se duvaju baloni. Poruka građanima tako bi se između redova mogla isčitati na slijedeći način: Dragi građani, duvajte nam ga.

Osim, da ga tako nazovemo, "glavnog" na Škveru, treba podsjetiti i da je Herceg Novi bio grad bazena a to znaju svi novljani bilo da su iz grada ili sa rivijere jer je i gotovo svako mjesto na rivijeri imalo otvoreni bazen. 

Da, da, sjetimo se na primjer bazena u Đenoviće - nema ga godinama, srušen je, još jedan kojem treba parastos. 

I tim putem, što rušenja što planske devastacije krenulo se i sa drugim bazenima da bi onda sve rezultiralo pompeznom najavom o gradnji Olimpijskog bazena na koji bi trebalo da se stuče oko 20 miliona eura... 

tekst se nastavlja... 

Razlog, Herceg Novi, primorski grad koji je dao vrhunske plivače i vaterpoliste, u kojem djeca prije nego što prohodaju nauče da plivaju, grad bazena više, faktički, nema bazena. Eto, dakle Olimpijski ispade neophodan jer djeca nemaju gdje plivat a i nikad se ne zna, možda nekad Novi bude domaćin Olimpijskih igara pa nek se nađe.

Do tad biće još parastosa, postaraće se za to naš grad... 

P.S. Litije u ovom momentu još uvijek nisu potrebne, neka ih za Olimpijski ako mora a ostalo je već sve odavno i dovoljno ukopano pa je obični parastos sasvim u redu.

Autor: Hercegnovska svaštara