I evo nas, opet smo tu, po ko zna koji put mali čovjek na djelu. Po ko zna koji put sudbina nam pokazuje surovost i lupa šamare, po ko zna koji put pokazujemo ljudskost i po ko zna koji put uviđamo, makar oni koje politika, nacionalizam pa i religija nisu potpuno izludjeli, kakvo jadno, bijedno, usrano društvo smo stvorili i kako godinama uporno dovodimo ubjedljivo najgore među nama da budu ti "veliki" i da nam svojim odlukama uništavaju živote.
Ali čemu ovaj uvod? Naime, ovih dana ponovo smo se susreli sa jednom od, za društvo, najjadnijih situacija koje se tako često ponavljaju da su postale uobičajene - prikupljanje novčane pomoći za liječenje u inostranstvu.
Bez imenovanja, ime nije potrebno, jer jedna osoba za koju se skuplja pomoć ujedno predstavlja sve druge i podjednak je poraz svih a zato je i nastao ovaj blog - kao podsjetnik i pisani trag našeg gubitka i sunovrata, našeg stanja u koje smo se realno sami doveli i lažne brige za nas onih kojima povjeravamo naše sudbine.
Pukom srećom, nanovo pokazanom ljudskošču i brzom reakcijom ali i zbog relativno male količine potrebnog novca ovaj put uspješno se sakupio potreban iznos, ali, ali, ali....
Nećemo podsjećatii a nije ni potrebno, svi dobro znamo koliko je akcija bilo pokretano u prošlosti, koliko se građana uključilo i doprinijelo koliko je moglo u proteklih par decenija ali - nekad jednostavno nismo uspjeli. Mi, građani - ljudi, nismo uspjeli iako je duh zajedništva uvijek bio jak, iako su svi dali sve od sebe, nismo mogli jer - bili smo sami. Da, mi građani bili smo sami, previše često nije bilo onih koji su bili dužni i u čijim rukama su poluge odlučivanja da nas podrže.
Ko zna koliko ljudi je za brojne druge, odvojilo od svoje mizerne penzije makar 1 euro, ko zna koliko je ljudi uprkos tome što ima bijednu platu izdvojilo nekoliko eura da bi pomoglo, ko zna koliko ljudi je pomoglo na bilo koji drugi način makar i samo lijepom riječju... a svi ti ljudi su tu oko nas, takozvani "mali" ljudi koji se međusobno i ne poznaju ali ih ujedini taj muškarac, žena, dijete kojem je potrebna pomoć i čija nevolja je podsjetnik da se bukvalno svakom od nas može desiti ali i upozorenje koje posebno obeshrabruje i deprimira - nažalost takva nevolja nije posljednja.
I u budućnosti će biti takozvanih "malih" ljudi čija će sudbina zavisiti od nas, drugih takozvanih "malih" ljudi.
A veličina je itekako bitna u ovom slučaju i potpuno je suprotna nazivima i opisu jer nasuprot "malima" uvijek dolaze "veliki".
Šta je sa njima? Gdje su? Tih "velikih", onih koje smo izabrali kao svoje predstavnike, lidere, donosioce odluka, u slučajevima poput ovih nigdje nema. Ako se kojim slučajem i pojave bilo lično bilo kao institucija koju predstavljaju onda su mahom "podrška" na jeziku sa strane i uglavnom opet akcijama koje sprovode "mali" ljudi.
Ali je zato jako bitno da se gađamo milionima za razne "infrastrukturne, kapitalne projekte", gondole, bazene, beskorisne manifestacije, i razna druga svjetla pozornica za naslikavanje i loše predstave političara.
Ako se pitate kakve to veze ima, recimo samo da su "mali ljudi" u kratkom roku skupili potrebnih 20.000 eura za liječenje našeg sugrađanina dok bi Olimpijski bazen trebao koštati 20 miliona eura - čak 1000 puta više! Nećemo ni pominjati neprovjerene špekulacije koje su kružile po gradu da je za, na primjer, koncert Cece Ražnatović izdvojeno oko 100.000 (5 puta više) i tako dalje.
I eto onda u koga, s veoma jakim razlogom, dio javnosti upire prst odgovornosti i dijela krivice da je mogao pomoći a nije.
Uz sve to gotovo svake godine rukovodioci Opštine kurče se rekordnim budžetom. Zanimljivo je da u svom tom silnom iznosu niko nije našao za shodno (makar niko od nas to nije čuo, ispravite nas ako griješimo) da na sjednici Skupštine opštine iznese prijedlog da se osnuje poseban fond iz koga će se, kada dođe do slučajeva da "mali" ljudi moraju skupljati novac kutijama po prodavnicama i kafićima i sms-om za nečije liječenje, bilo čije, Opština doprinijeti sa određenom cifrom iz tog fonda. Znamo svi da u šteku u Opštinskoj kasi ima "rezerva" ali zašto onda ne služi svrsi? Niko se ne bi ljutio i ni "A" rekao da se u ovakvim slučajevima čak i "zaobiđu" neke regulative.
Gore od toga je i to što se, javno gledano, naši rukovodioci, u većini sličnih situacija, ponašaju najblaže rečeno pasivno. I pored najbolje namjere, nismo se uspjeli sjetiti da je bilo koji gradonačelnik u novijoj istoriji grada, kao "kapo", istupio i počevši od sebe pozvao i druge zaposlene u opštini i javnim preduzećima da od jedne mjesečne plate odvoje određeni iznos i uplate nekom kome je to potrebno ili u pomenuti posebni fond.
Ne mora to biti ovaj način, neka to bude i nekako drugačije, nebitno, ali spustite se na zemlju "velika gospodo", niste imuni iako mnogo lakše čak i kijavicu možete liječiti u inostranstvu o našem trošku. Prekinite da se ponašate "neinformisano". Vi ste tu zbog nas a ne mi zbog vas, kada će se to konačno shvatiti? I nije dovoljno samo par rečenica ponekad pred kamerama, potreban je postupak. I prestanite da se vozikate kolima od ćoška do ćoška - obilazite grad pješke, ne brinite, neće vam niko ništa. Upoznajte grad i njegove građane i saznajte da li je nekome potrebna pomoć. Saznajte da li i koliko u gradu ima još Marka ili Snežana. I slikajte se sa njima, budite korisni makar tako i pozovite svoje birače i druge "male" ljude da pomognu ali ne zaboravite da vi budete pokretač. Lijepe su slike sa raznih otvaranja i kojekakvih manifestacija ali su još ljepše slike sa nekim kome treba pomoć i pravo zajedništvo uz poziv da svi budemo kao jedno, počev od gradskih čelnika... osim ako takve slike štete rejtingu.
Zato "gospodo veliki" aterirajte malo na zamlju i više, mnogo više, kontaktirajte "male", jer osim što je nas mnogo više, mnogo smo i veći i značajniji od vas u realnom životu van pozorišta u kojem tako loše glumite uprkos tome što ste nas sve kolektivno doveli do društvenog poraza.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар