Ovih dana ponovo je po ko zna koji put "napadnuta" neradna nedjelja. Prosto je nevjerovatno da se toliko navaljuje na ukidanje tog jednog jedinog jebenog slobodnog dana robovima u trgovini u zemlji u kojoj se sve raspada, u kojoj državna i lokalna administracija svako malo nešto "spajaju", u kojoj se izmišljaju krajnje glupi i beskorisni političko podobni praznici poput famoznih Njegoševih dana gdje se spajalo sa vikendom, u zemlji gdje robovi na trafikama uprkos zakonu o neradnoj nedjelji nemaju ni svetka ni petka slobodno, u zemlji u kojoj kladionice ovim zakonom nikad nisu bile obuhvaćene...
Podsjećanja radi Vlada i "biznismeni" se već nekoliko godina natežu oko ukidanja neradne nedjelje, odluka o ustavnosti zakona se i dalje čeka a zadnjih dana predlaže se "ublažavanje" pa će tako skoro svi praktično moći da rade nedjeljom osim trgovačkih lanaca. Verifikovaće to Socijalni savjet, pa parlament sve prije odluke Ustavnog suda i eto ga, u najkraćem, radna nedjelja vraća se na mala vrata, a robovi na svoje dužnosti zaradit gazdi još para.
I uzalud već odavno dokazana činjenica da neradna nedjelja ne utiče na poslovanje jer se jednostavno preliva na subotu ili ponedjeljak... ne, to nije dovoljno, pa se pod "ugrožavanjem biznisa, slobodnog tržišta, konkurentnosti... " i ostalih sranja potura samo jedno - čista pohlepa i ništa više.
Uzgred rečeno, istovremeno je i smiješno i žalosno kad čujete kako se u Crnoj Gori dipli o biznisu. U Crnoj Gori, banana zemljici u kojoj je sve što je bilo pravi biznis potpuno uništeno i u kojoj je isti pretvoren u sušto čerupanje, krađu i robovlasništvo, puna su usta preseravanja o biznisu... pa da se čovjeku smuči. Ma sve biznismeni i eksperti do jaja, ovih poskupjelih... Zamislite samo šta bi ovi naši "biznismeni" u saradnji sa "ekspertima" iz Vlade uradiili od neke multinacionalne korporacije... Od nje u roku najviše 6 mjeseci kamen na kamen ne bi ostao.
Ali vratimo se neradnoj nedjelji. Silnim biznismenima bilo je potrebno impresivnih 35 godina da, kako sada stvari stoje u izmjenama zakona, otkriju toplu vodu i, makar se tako predlaže, vrate Jugoslovensko rješenje dežurnih radnji. Naime, prema predlogu, trebala bi raditi jedna radnja jednog trgovačkog lanca u opštini. Je li bilo toliko teško... a jebiga, jeste, jer treba priznat da si pojeo govno uništavajući sve živo iz socijalizma dok glumataš biznis koji si potpuno nesposoban da vodiš i, kako već rekosmo, pretvorio si ga u čist lopovluk i golo robovlasništvo.
tekst se nastavlja ...
PROČITAJTE JOŠ: Ukidanje neradne nedjelje neće nas spasiti - ostavite je na miru
I onda omiljeni adut - turistička sezona, turisti nemaju gdje da trguju, pa opet uz to red ugroženosti, bla, bla... E to je omiljeno! Ali uzalud, opet dokazani pucanj u prazno. Dok se uporno prodaje magla već se polako naviklo da se ne radi nedjeljom pa tako i turisti trguju kao i mi ostali dan prije ili poslije, a ako dođu baš u nedjelju nešto potrguju u pekari ili benzinskoj pumpi. Da, u početku je bilo ljutnje, zbunjenosti, iznenađenja ali - naviklo se, eto, i ovaj adut propade.
Trebamo li pominjati da uz konstantnu kuknjavu trgovačkih lanaca o gubicima i propadanju u isto vrijeme, dok traje primjena neradne nedjelje, isti bilježe rekordne profite, štaviše, niko od uvođenja neradne nedjelje nije niti propao niti izgubio a itekako se isplaćivalo na pljačkanjima sa cijenama bila nedjelja radna ili ne i to pogotovo u sezoni otvorenom diskriminacijom i građana i turista u vidu suspendovanja akcija na primorju ili tzv "ljetnjih marži". Pa stvarno, zar pravljenje narodnih masa budalama stvarno mora biti toliko providno.
Ali, nije fer za sve upirati prstom u "biznismene" i državu jer mi nismo fer. Mnogi među nama su, priznajmo to, izuzetno često bezobrazna, sebična razmažena derišta kojima ništa ne smije da prifali i moraju dobiti sad i odmah pa makar to bilo i u nedjelju u 4 popodne. Mi nismo u stanju da izbacimo jedan jedini dan bojkota trgovine zbog pljačke naših bijednih prihoda. Mi smo ti koji sumanuto trpaju korpe subotom uveče da nam u nedjelju ne bi kruna s glave pala ako nemamo jebeni čips. Mi smo ti koji svojim bahatim i razmaženim ponašanjem jednostavno sami dozvoljavamo ovo iživljavanje nad robovima i dajemo potpun legitimitet sopstvenom pljačkanju.
A na kraju mali dodatak. Mladi ne znaju, ali zato još ima nas starijih koji pamte Jugoslaviju i rad trgovina.
Sjetimo se nakratko da su trgovine najprije bile mahom državne i lokalne, da, bile su konkurencija koliko god to čudno zvučalo. Radile su ljeti do 20 ili 21, a tek kasnije od 1990-ih pa na dalje do 22 h, a zimi, već promjenom sata, znale su raditi i do 19 h, da, radnim danima. A šta sa nedjeljom. E, radile su, tačno, ali - ne sve. One koje su bile otvorene radile su do 10 h ujutro eventualno do podne. Tek kasnije uvedena je samo prva smjena. Ponegdje, zavisno od sredine, bilo je dežurnih.
I eto, nikome kruna s glave nije pala, zamislite to, baš kao što nikome kruna s glave nije pala ni svih ovih proteklih neradnih nedjelja a neće ni narednih. Ali, pohlepa je čudo i besomučno gazi potrebe jer "biznis" je to.
Autor: Hercegnovska svaštara
Коментари
Постави коментар