Zauvijek nas je napustila Vedrana Rudan ili, kako je napisano na njenoj zvaničnoj Facebook stranici - otišla je na područje bez signala.
Umrla je u 77 godini, izgubila je bitku sa teškom bolešću.
Iako se cijelom nizu objava uz njeno ime obično dodaje Hrvatska spisateljica i kolumnista, to je zaista samo geografska smjernica.
Vedrana Rudan sa godinama je svojim knjigama i kolumnama postala neko ko je izbrisao granice među državama bivše Jugoslavije zbog čega je mnoge izluđivala. A ti mnogi su oni koji nemaju dovoljno mozga da razumiju ni njene knjige ni njene kolumne zbog zasljepljenosti malograđanštinom, lažnim moralom, političko-religijskim ispiranjem mozga, nacionalizmom, šovinizmom...
Za nas, brojne druge, rijeke poštovalaca sa područja Jugoslavije, bila je i ostaće simbol slobodne riječi, žena - čovjek koga ste trebali slušati i čitati sa razumijevanjem i čije su se kolumne i knjige sa nestrpljenjem isčekivale, neko ko je postao glas svih ljudi slobodnog uma, most razuma i pomirenja bez obzira u kojoj se Jugoslovenskoj republici nalazili i ko je uvijek i svugdje bio dočekan punim srcem kao "naša" Vedrana. Neko "od nas" ko se nije ustručavao da u emisiji uživo "spusti" voditelju ili sagovorniku, neko kome nije problem da nekog odjebe, pomene kurac ili pičku, tamo gdje i kad to i treba da uradi, neko ko nije glumatao "finoću" nego je stvari nazivao pravim imenom javno bez "umatanja u šareni papir", između ostalog, nazivajući političara seronjom i vucibatinom, popa lopovom i pedofilom, starletu glupačom, kurvu kurvom, tajkuna kriminalcem...
Vedrana Rudan bila je neko ko je bio "penicilin" lažnom moralu i političkim iživljavanjima i otvoreno govorila ono što svi znamo i što po pravilu jeste tako ali niko se ne usuđuje da izusti pred drugima iako slično često kažemo u svoja četiri zida a sve zato što, kako bi sigurno ona sama rekla - nemamo muda za to.
A kroz svaku svoju kolumnu, pišući kao "o sebi", ustvari je pisala nama o nama samima. Prisjetite se samo, od toga koliko djece zloupotrebljava roditelje, preko političkih parazita i njihovih satiranja malog čovjeka do toga koliko je pedofilije u crkvama - i da li ste ikad mogli reći da nije istina to što je napisala? Naravno da ne jer - svi to znamo, samo se Vedrana usudila da javno i otvoreno kaže.
U posljednjem gostovanju u emisiji Nedjeljom u 2 HRT-a, istakla je da je ljubav prema pisanju drži živom. Ponosna je što prodaje svoje knjige, ne sebe, a naglasila je i da o svojoj porodici - ne piše.
"Vi hoćete da ja plačem u ovoj emisiji jer ja umirem. Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna i neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala.”
Vedrana Rudan, emisija Nedjeljom u 2
I neće se više rađati neko takav. Vedrana Rudan bila je jedna i neponovljiva. Neće se moći prežaliti ovakav još jedan gubitak za svakog čovjeka otvorenog uma.
Otišao je Čovjek, jedan od onih kojih je na svijetu već ionako zaista premalo.
Biografija
Vedrana Rudan rođena je u Opatiji 29. oktobra 1949. godine.
Diplomirala je, kako je govorila, "srpski ili hrvatski" i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci.
Radila je kao učiteljica, turistički vodič, prodavala je sladoled, radila je kao novinarka za niz hrvatskih medija.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Vedrana Rudan oduševila Novsku publiku, a evo kakvi su njeni utisci
Mnogi je pamte po nepristrasnom i sočnom jeziku. Kako se navodi na njenoj stranici na Wikipediji, 1991. je dobila otkaz. Pravosnažnom sudskom presudom je 1993. vraćena na posao ali joj je bilo onemogućeno da radi pa je sama dala otkaz. Početkom 21. vijeka, odlučila je da će biti književnica.
Kako je navedeno, njen stil je karakterističan. Piše kratkim, britkim stilom, duhovito, „bez dlake na jeziku“. Uzima u zaštitu one koji su ostali bez posla, sirotinju, ugrožene žene, običan narod. Ukratko, borac za ljudska prava.
Na meti su joj tajkuni, vlast, bankari, hipokrizija u Crkvi, privatizacija, ulazak Hrvatske u NATO, i mnoge druge. Po knjizi „Uho, grlo, nož“ rađene su pozorišne predstave u hrvatskom Teatru 101 i srpskom Ateljeu 212.
Rudan je objavila 17 knjiga - romane, zbirke tekstova i autobiografiju, a među njezinim najvažnijim romanima su "Uho, grlo, nož" (2002.), debitantski roman i djelo kojim je snažno privukla pažnju čitalaca, zatim "Ljubav na posljednji pogled" (2003.), "Crnci u Firenci" (2006.), "Dabogda te majka rodila" (2010.) jedno je od njezinih najpoznatijih djela, posvećeno složenom i konfliktnom odnosu majke i kćeri, te "Doživotna robija" (2016.).
Knjige su joj prevođene na engleski, nemački, poljski, slovenački, ruski, makedonski, mađarski. U Rusiji joj je prevedeno nekoliko knjiga, a u Americi nekoliko priča i knjiga. Pozorišne predstave prema njezinim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici, Budimpešti. Po knjizi „Uho, grlo, nož“ rađene su pozorišne predstave u hrvatskom Teatru 101 i srpskom Ateljeu 212.
Godinama je pisala i na blogu "Kako umrijeti bez stresa", u kojem je komentarisala društvene i političke teme te vlastita životna iskustva. Bila je prepoznatljiva po direktnom i polemičnom stilu, kojim je često izazivala snažne reakcije i javne rasprave.
Autor: Hercegnovska svaštara
Izvori: HRT, Danas.rs, Wikipedia

Коментари
Постави коментар