Pred i tokom svake sezone ista stvar - svi državni i opštinski organi se sastaju, javnost biva upoznata sa istom informacijom: "Kreću pojačane inspekcijske kontrole od tog i tog dana" što se naravno odnosi na sektore trgovine, ugostiteljstva i izdavanja smještaja i onda u sezoni - oder.
U istoj kaši su tada svi, makar zvanično, ili kako ko u zavisnosti od kumovsko-rodbinsko-političko-religijskih veza, ali to je sada neka druga tema. Ovdje se radi o ovoj trećoj kategoriji - izdavanje smještaja - kategoriji koja sadržava problem koji se uporno gura pod tepih, o kojem se uporno ćuti i zbog kojeg bi se inspekcijski nadzor slobodno mogao navesti kao pucanj u potpuno pogrešnu metu.
Po pravilu pri pojašnjenju pred početak haranja inspekcije, navodi se kontrola registrovanih izdavača, suzbijanje sivog tržišta i borba protiv neregistrovanih izdavača. Na prvi pogled ništa čudno i ništa sporno ali - tada crnogorski izdavači postaju žrtve, pa ako hoćete i budale, jer se tu dolazi do onog pucnja u pogrešnu metu.
Balkanski "time-sharing"
Dok se tako revnosno masakriraju crnogorski legalni izdavači koji redovno izmiruju obaveze prema državi bez obzira na veličinu i obim posla, dok se istovremeno naganjaju neprijavljeni isto tako crnogorski izdavači kojima su jedan ili dva apartmana ili par soba veoma često krpež na penziju ili platu da bi izgurali zimu, ako uopšte imaju penziju ili platu, potpuno ispod radara prolazi jedan vid Balkanskog "time sharinga".
Prema podacima Centralne banke Crne Gore, samo u prvom kvartalu ove godine i samo iz Srbije se čak 21,8 miliona eura ukupnih stranih investicija odnosilo na prodaju nepokretnosti dok su državljani BiH kupili nekretnina u vrijednosti 3,6 miliona eura u istom periodu. Dakle ponavljamo - u samo prva 3 mjeseca ove godine.
Zašto je to bitno? Vrlo jasno - ko zna koliko je u toj vrijednosti i samo u tom periodu, da ne pominjemo godine i godine unazad, kupljeno stanova i apartmana za sezonski odmor "ono nešto svoje", koje će se zatim po sistemu sličnom time-sharingu, eto kao tek ponekad "ustupiti" rodbini, prijateljima, komšijama, djeci, dječijim prijateljima, kasirki u obližnjem marketu, pa njenoj rodbini, kumovima, kumovom bratu po čukunbabinoj liniji... i ostaloj mnogobrojnoj znanoj i neznanoj rodbini, naravno potpuno besplatno uz novčanu naknadu, ono, eto, tek da se pokriju režije i porez a i da ne zvrji prazno...
I u tom grmu leži zec.
Od silnog novca, bukvalno miliona od takvog vida "ustupanja" Crna Gora ni njen budžet ne vide ni novčića već sve ostaje u Srbiji ili BiH jer "rodbina i prijatelji" još prije putovanja "časte" vlasnika nekretnine u drugoj zemlji po, naravno, odabranoj tarifi.
tekst se nastavlja...
PROČITAJTE JOŠ: Neću beach, hoću plažu!
Ne vjerujete? Dobro, ali znajte da se nećete ni vi puno namučiti da na Bookingu ili Air b'n'b - u pronađete smještaj na Crnogorskoj obali a da je kontakt u Srbiji ili BiH.
Nije svaka nelojalna konkurencija ista, neka je nelojalnija
Znači dok se prijavljenim izdavačima izvrću lencuni, neprijavljeni trljaju ruke ali ne baš svi jer mora se istaći da samim ovim nije sva nelojalna konkurencija ista.
Gore navedeni vid "konkurencije" je nelojalan čak i Crnogorskom "sivom" tržištu jer znatan broj izdavača koji žive u Crnoj Gori tokom cijele godine, izdaju da bi od toga živjeli, Iako ne plaćaju dažbine državi kao registrovani, svakako svoj novac potroše u ovoj zemlji te pune državnu kasu na ovaj ili onaj način - u najkraćem ogroman dio novca ostaje, obrće se i puni kasu u zemlji.
Posmatrano po cijenama, "time-sharing" se po pravilu tarifira ispod svake cijene. Samim tim takva nelojalna konkurencija, osim što država nikakve vajde od nje nema, direktno ugrožava najviše prijavljene izdavače kojima je inspekcija na grbači i koji jednostavno nemaju nikakvu šansu da se bore sa takvim cijenama. Odmah zatim problem se pravi i domaćim izdavačima iz "sive zone" koje inspekcija proganja i nastoji suzbiti i koji uprkos tome što mogu sniziti cijene, ako drže makar malo do sebe, takođe se ne mogu oboriti toliko da budu konkurentni što i njima po automatizmu ugrožava prihode koji, kako opet naglašavamo, ostaju u zemlji.
Da ne budemo pogrešno shvaćeni, niko ne opravdava "sivu zonu" jer država živi upravo od tih i takvih legalnih prihoda, tako se uvodi i red, ali se sa druge strane treba i razumijeti da mnogi upravo zbog "Balkanskog time sharinga" kojem ista ta država očito ne želi ili ne zna kako stati na put, kao i zbog samog lopovluka, neracionalnosti, bahatosti, nereda, pretjeranih izdataka za sve i svašta, deranja bez anestezije jednostavno ne želi da, na neki način, ispada budala pogotovo ako, kako rekosmo, od toga pomaže sopstveni kućni budžet i gricka do slijedeće sezone.
I džaba razni "apeli" i pokušaji pritiska jer, budimo realni, zašto bi prosječni građanin i državljanin Crne Gore koji preko cijele godine živi u Crnoj Gori, kada zna to što zna, koji je pored toga još i žrtva trgovačkih kartela, očevidac opštinskog i državnog krlčmljenja, rasipanja i lopovluka, osramoćen pred gostima zbog nestanaka struje ili vode, saobraćajnog haosa, loših usluga, rasturenih puteva, nerješenog problema parkinga, nekontrolisane buke, cirkusa po šetalištima, i raznih drugih "ispada" u turističkoj ponudi, opljačkan nizom dažbina i suočen sa nedostatkom stvarnih benefita poput nekadašnjeg "puno za prazno" - uopšte bio motivisan i prijavio smještaj?
Isto tako zašto legalan izdavač ne bi "mućkao", sakrio neke goste, ležajeve ili noćenja da bi makar malo uspješnije plivao na tržištu, da bi makar namakao pokoju kaznu koja mu često i ne gine bez obzira što pazi na sve, pogotovo kad se suočava sa istim stanjem kao i neprijavljeni izdavač. Jednostavno - mora pa ako ćemo iskreno i treba.
I zašto se onda stalno kukumavče o problemu? Pa eto zašto, ukratko, sve dok država konačno ne prestane da puca populizmom u pogrešne mete i ne prestane da svojim sopstvenim građanima koji je održavaju punjenjem budžeta bude maćeha - niko, počev od nje same, nema baš nikakva prava da kukumavče i upire prstom na bilo kojeg izdavača građanina, državljanina Crne Gore bio on prijavljen ili ne samo zato što jednostavno ne želi da ispada budala. Dakle, kad metla prvo očisti i ono ispod kreveta, onda može nastaviti da čisti i patos, obrnuto, kako je već i dokazano - ne ide.
Šta je time sharing?
Time sharing (tajm-šering) u turizmu podrazumjeva kupovinu prava na vremenski ograničeno korišćenje apartmana ili vikendice. Umjesto da kupite cijelu nekretninu, vi plaćate pravo da u njoj boravite određeni period svake godine (npr. tačno određene dvije nedjelje u julu). Ovaj koncept funkcioniše po nekoliko osnovnih principa:
Princip rada: Vi postajete vlasnik prava korišćenja za tačno određeni termin u godini, obično na period od 10 do 50 godina.
Finansijska obaveza: Pored inicijalne kupovine tog prava, obavezni ste da plaćate godišnje troškove održavanja objekta, poreze i komunalije.
tekst se nastavlja...
Sistem razmene: Većina time-sharing odmarališta pripada velikim međunarodnim mrežama (npr. RCI ili Interval International). To vam omogućava da svoj termin zamjenite za boravak u drugom rizortu ili drugoj zemlji iste kategorije.
Prednosti: Imate garantovan smještaj visokog kvaliteta svake godine, a ukoliko ne želite da putujete, termin možete izdati ili pokloniti.
Nedostaci: Skriveni troškovi i stalni rast cijena održavanja, obaveza plaćanja i kada ne koristite objekat, kao i poteškoće pri kasnijoj prodaji (tzv. "sekundarno tržište" je često nepovoljno).
Važno je napomenuti da problem o kojem govorimo, naravno, nije pravi time-sharing, kako možete i vidjeti, ali je nekako najsličniji tom poređenju pa smo ga zato uzeli kao primjer.
Autor: Hercegnovska svaštara
.jpg)
Коментари
Постави коментар